I dobru i zlu samo krv je kriva
Tin Ujević
zloduh zube oštri ponad sivih voda
žedan jezik plazi u lice svemira
gle! korakom strojnim po kostima hoda
i munjama gradi kolijevke nemira
i sažiže biljke i čerupa ptice
u zaletu divljem novu snagu stiče
i pustoši snove i ruši litice
pa nam iz pepela crno stablo niče
dok ugrizi smrti u dnu srca peku
pitamo se bolom zar nade još ima
Veronikin rubac za suze što teku
poruga je otkad vrisnu Hirošima
jer kad čovjek poče da bespućem brodi
toga časa krvi ti zloduha rodi.
Post je objavljen 12.08.2010. u 01:06 sati.