semper contra
četvrtak, 31.03.2016.
Šešelj je nevin!
Cinik bi rekao: "Na slobodi već je, čemu se mučiti i vraćati ga u Haag, pa onda slati u neki u zatvor s *****"!
Da je vijest objavljena na sutrašnji dan, mnogi bi pomislili da je riječ o prvoaprilskoj šali. No danas je 31. ožujka AD 2016.
srijeda, 30.03.2016.
Deus ex machina
Osmjeh na ministrovu licu najbolje govori koliko je sretan da je riješio problem dugova u zdravstvu
Obrazlažući odluku o povećanju cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja ministar zdravlja Dario Nakić rekao je da je to jedna od mjera koja će dovesti do povećanja prihoda zdravstvenog sustava.
“To je mjera koju smo, na žalost, morali donijeti. To nije naš izbor, naš izbor bio bi, ako mene pitate, da ne moramo ništa plaćati za dopunsko osiguranje ali, nažalost, to nije moguće i morat ćemo povećati stopu za one koji plaćaju dopunsko da bi 900.000 naših građana, a to su učenici, studenti, umirovljenici s malim mirovinama, darivatelji organa i krvi, i dalje mogli dobivati kvalitetnu zdravstvenu zaštitu”, izjavio je Nakić nakon Vladine sjednice.
Deus ex machina? Neočekivano rješenje? Ma daj! Pače, potpuno u skladu s dosadašnjom politikom svih vlada!
Cinik u meni bi rekao: genijalno! Jer jedino što se od naših vlada, lijevih ili desnih, može očekivati je povećanje nameta i smanjivanje prava. Ništa novo pod kapom hrvatskom.
Ali, neka tako bude, neka cijene usluga rastu a kvaliteta opada. Ovo potonje je sigurno slijedeća mjera koju će ministar 'izvući iz šešira' za spas zdravstva. A ako ni to neće biti dovoljno još uvijek preostaje ukidanje 'besplatnog' zdravstvenog osiguranja. Ako može Amerika što ne bi i mi. Naravno, doprinosi za zdravstvo ostaju.
Međutim ne mogu podnijeti da on pri tome roni suze nad jadnim bolesnicima govoreći: „“To nije naš izbor.“ Nego, molim vas Ministre, čiji je to izbor ako ne Vaš. Da nije slučajno korisnika zdravstvenog osiguranja, pogotovo onih koji su bolesni.
I dalje „naš izbor bio bi, ako mene pitate, da ne moramo ništa plaćati za dopunsko osiguranje“. Pa koga ćemo pitati nego Ministra? Ako pak tvrdite da bi vaš izbor, ili kako Vi kažete „naš“ misleći valjda na Vladu a ne Vas osobno, bio da se dopunsko ne plaća, zašto onda radite nešto što je protiv Vašeg uvjerenja?
Ako dozvolite ja ću Vam reći: zato što ste kao Vlada (a to vrijedi i za sve dosadašnje) nesposobni da stvar sa zdravstvom riješite na zdrav način. Jer jedino je zdravo rješenje tog problema, kao i problema mirovinskog sustava, povećanje broja mladih i zdravih koji rade i koji će puniti fondove svojim doprinosima iz plaća. Ima, doduše rješenje koje su neki s brčićima primjenjivali ne tako davno u prošlosti, no to je ipak predrastično, zar ne g. Ministre?
Nažalost, od svih obećanja koje smo čuli od Vaše koalicije (vrijedi i za onu drugu), o tome kako će se olakšati zapošljavanje mladih i zdravih, nismo vidjeli još ništa. Pače, birokracija radi sve, sukladno zakonima i propisima koje predlažu Vlade a donosi Sabor, da onemogući idealistima (naivcima?), koji to pokušavaju, otvaranje novih radnih mjesta.
I zato nemojte prodavati floskule kako to činite „da bi 900.000 naših građana, a to su učenici, studenti, umirovljenici s malim mirovinama, darivatelji organa i krvi, i dalje mogli dobivati kvalitetnu zdravstvenu zaštitu“, jer od svih pobrojanih, usluge zdravstva koriste najviše umirovljenici, i to i s malim i velikim primanjima.
utorak, 29.03.2016.
Tri šamara
Na svom blogu sempercontra.com objavih 16. prošlog mjeseca post naslovljen „ Ajmo malo političke fantastike“.
U tom malo poduljem tekstu stoji i slijedeći odlomak:
I dok je g. Orešković skupljao savjete i preporuke, g. Karamarku zasjala je sijalica i pomisli:
„Čuj, Tomo, ovo ne miriše na dobro? Je li moguće da mi je Tim pobjegao s udice, a bio sam uvjeren da se dobro zakačio.“ i odluči se na neko vrijeme maknuti sa ‘svjetala pozornice’ u ‘sjenu politike’ gdje se i inače bolje snalazi. Slovenci bi rekli: „zahrptni delavec“.
(…)
Naravno dragi i štovani štioci, ovo je ipak samo čista ZF ili SF jednog ludog blogera (netko bi rekao komunjare, antihrvata i titoiste). Tko uopće, normalan, može pomisliti da bi Karamarko i HDZ popustili tamo nekom Kanađaninu. Ili ipak?
Međutim kako se stvari odbijaju, izgleda da se riba zaista otkačila. I to ne samo jedna nego dvije. Kao da su i Tihomir Orešković i Kolinda Grabar-Kitarović počeli neku igru u kojoj glavni kreator farse zvane 'izbor Predsjednice i Premijera' kao da gubi kontrolu nad, kako je on zamislio, lutkama na koncu.
Tomislav Karamarko je u zadnjih tjedan dana dobio zaista tri zvonka šamara. Rijeka je izabrana od (komunjarske) međunarodne komisije za evropski grad kulture 2020. – iako je „bila jedna obična rupa, rupa je i danas i postaje sve beznačajnija rupa“ (@blokirani), - Premijer i Predsjednica su odabrali na čelne pozicije SOA-e i VNS-a neke ljude koji T.K. ne 'mirišu', a njegovi 'puleni' su ostali kratkih rukava.
Onda je Premijer otputovao u Vukovar.Što mislite zašto je svoju turneju počeo baš u tom gradu? Ima li to kakve veze s pločama ili pak je to početak priprema za prijevremene izbore? Više sam sklon vjerovati ovom drugom. Slavonija je u komi.
Predsjednica će malo u Bugarsku. Vraća li se ona, nakon što je sredila stvari oko čelnog čovjeka VNS-a, na ulogu NATO-ove glasnogovornice na crti bivše 'željezne zavjese'?
Ne znam. No siguran sam da će Tomilsav Karamarko (pokušati) odgovoriti, kako se to već radi kad su u pitanju ljudi iz sigurnosnih službi: čeličnom pesnicom. Samo da prođu ti 'nesretni' unutarstranački izbori. Vrag ti dal tu demokraciju.
Tome može posvjedočiti najnovija njegova izjava:
„Kad je u pitanju moje povjerenje u predsjednika Vlade, g. Tihomir Orešković još uvijek ima podršku HDZ-a kao najjače parlamentarne stranke. Kada je ne bude imao, on više neće biti predsjednik Vlade.” (Sic!)
Hoće li u tome polučiti rezultat, vidjet ćemo.
No, jednako tako ne bi trebali zaboraviti na događanja u HDZ-u tijekom proteklih dvadesetak godina kad su mnogi čelnici stranke koji su zaposjedali visoke položaje vrlo brzo dobivali 'vritnjak'. I to baš od onih koje su primili u svoje 'krilo'.
Ako nekoga zanima mali kronološki prikaz tih 'vritnjaka' može ga naći pod naslovom „Kako se 'kalila demokracija'“.
petak, 25.03.2016.
Uskršnja meditacija
Šećem Samoborom i razmišljam.
Evo nas opet na pragu Uskršnjeg blagdana kad bi svi ljudi svijeta trebali željeti samo mir i spokoj, ljubav i razumijevanje. Nažalost, barem u masmedijima obojenim žutim, u ove svečane i blagoslovljene dane na prvom mjestu su zločini i njihovi izvršitelji. To je, izgleda, za ljude 21. stoljeća ipak bitnije od Njegova uskrsnuća. Ili pak tako misle urednici žutila jer im je pred očima samo kako se dočepati – zlatnog teleta.
Šećem Samoborom i razmišljam kakvu čestitku uputiti svojim vjernim štiocima a da ona ne bude banalna: jaja, zečići i slično.
I tako, šetajući, dođoh do mosta koji vodi preko rječice Gradne koja presijeca Grad i preko kojeg gotovo svakodnevno prolazim sa suprugom u odlasku na glavni trg na jutarnju kavicu u poznatu slastičarnicu „U prolazu“. Na jednom kraju mosta nalazi se oglasni ormarić u kojem, osim mnogih drugih, oglase ostavljaju i stanovnici Južnog naselja Samobora. Kao i inače, zastah da vidim što ima novog – ujedno da dam srcu predah – i gledam. Oko mi zapne na nečemu čemu se ne nadah da ću u na oglasnoj ploči naći.
Uskršnja čestitka „Gradske četvrti južnog naselja“.
Ništa posebito na prvi pogled. No pročitavši tekst iznad uobičajene slike obojenih jaja, pomislio sam: „To je čestitka koja odgovara mom shvaćanju Uskrsa!“ I da ne bi, dragi moji štioci, bili uskraćeni za jednu takvu divnu čestitku, snimio sam je mobitelom i evo, s njom vam želim sretan Uskrs.
(Nije Uskrs čestitka, ni dar skupi, niti nešto što se kupi. To je molitva i blagoslov od Boga, da svatko još više voli bližnjega svoga.)
Na kraju, dragi moji cijenjeni blogeri koji vjerujete kao i oni koji ne vjerujete u Uskrsnuće Sina božjeg, nemojte zamjeriti čangrizavom starcu na ovakvom komentaru blagdana. Prihvatite me takvog kakav jesam, semper contra, i vjerujte da sam u duši, možebitno, ipak bolji od mnogih onih koji se deklariraju kao veliki vjernici i štovatelji Isusa Krista.
nedjelja, 20.03.2016.
Međunarodni dan sreće
Nedavno mi je prijatelj poslao članak o Bhutanu, kraljevstvu (parlamentarna monarhija) koje ima Ministarstvo sreće i proizvodi dovoljno da samo sebe uzdržava. Kraljevina BhutanBhutan, službeno Kraljevina Bhutan je država u južnoj Aziji bez izlaza na more. Nalazi se u planinskom lancu Himalaja. Na sjeveru graniči s Kinom, na jugu s Indijom s kojom je povezan gospodarski i politički.
Učinilo mi se da je prikladno članak obznaniti na današnji međunarodni Dan sreće.
Ne znam da li je sve što u tekstu piše istinito, no lijepo zvuči.
Je su li Bhutanci sretni ili ne osobno mi i nije toliko zanimljivo. Ako je točna fascinira me, međutim, tvrdnja da je Bhutan „kraljevstvo koje proizvodi dovoljno da samo sebe uzdržava“.
Ponavljam, ako je to točno, onda demokracija nije očevidno nikakav garant ni za sreću ni za uspješnu proizvodnju. Kako bi tek Bhutanci bili sretni da, recimo, imaju dio Planeta kojeg su naselili Hrvati, kad na dijelu kakav je u podnožju Himalaja mogu biti samodostatni.
Cinik u meni bi rekao: a možebitno tada i ne bi bili ni sretni ni samodostatni.
Evo što piše o toj zemlji napućenoj sretnim ljudima.
Bhutan je jedina zemlja na svijetu u kojoj je vlast uvjerena da je težnja za srećom svakog stanovnika najvažniji cilj. Zapravo im je to toliko važno, da je pravo na sreću upisano u članak 9 njihovog Ustava.
Iz tog razloga se, svakoj osobi u zemlji u sklopu popisa stanovništva, između ostalog, postavlja i pitanje “jeste li sretni?”. U posljednjem popisu provedenom 2015. godine, 35 posto stanovništva je izjavilo da su “iznimno sretni”, 47,9 posto se osjeća “umjereno sretnima”, a samo 8,8 posto stanovnika je izjavilo da su “nesretni”.
U Bhutanu ne postoji koncept bruto domaćeg proizvoda. Umjesto toga, za blagostanja u zemlji koristi se drukčiji indikator – bruto nacionalna sreća. Stoga, sreća se smatra glavnim prioritetom nacionalne politike. Vlada Bhutana čak je osnovala i Ministarstvo sreće, koje do sada nije imala niti jedna zemlja na svijetu.
Bhutan, koji je prema svim pokazateljima uistinu jedinstveno mjesto na ovom planetu, puno je manje pogođen globalnim problemima kao što su glad i kriminal. Ljudi tamo žive zadovoljnim životom, nisu opsjednuti modernom tehnologijom i uspješno su sačuvali svoju jedinstvenu kulturnu baštinu. Jednim djelom i stoga što nisu iskusili ratna razaranja ili ekstremno siromaštvo.
Njihov zakon brani ubijanje životinja tako da su većina stanovnika vegetarijanci. Također je zabranjen uvoz kemijskih gnojiva što znači da poljoprivredni proizvodi uopće ne sadrže štetne sastojke.
Još jedan zanimljiv aspekt života u Bhutanu je da se šume ne sijeku – u biti, stanovništvo se uvijek trudi posaditi što više stabala. Središnji i južni dijelovi zemlje uopće nisu razvijeni – ta područja su u principu veliki prirodni rezervati sa bogatom florom i faunom. Bhutan je uspio zadržati većinu svog prirodnog bogatstva iz vrlo jednostavnih razloga: lov je zabranjen, a krčenja šuma gotovo i nema.
četvrtak, 17.03.2016.
„Montirani proces“ pod udarom montiranog procesa.
Povijest se ponavlja!
Stari Latini bi rekli „Ipsa historia repetit!
Na tu temu su još poneki imali nešto za reći.
Primjerice, poznata je Churchilova je izjava: „Povijest se ponavlja, ali svaki put sve više košta.“
A i mnogima omrznuti Marx reče: „Povijest se ponavlja, jednom kao tragedija, drugi put kao farsa."
Ima jedna, autor mi nije poznat, a glasi: „Povijest je poput idiota. Stalno se ponavlja“.
***
Bilo je to davno u 'mračna vremena' kad se o demokraciji, slobodi tiska i govora moglo samo sanjati. A i to nije bilo bezopasno. Moglo ti se desiti da u snu nešto izlaneš pa završiš u apsani. Jer tajne službe, kao ni neprijatelj, nikada ne spavaju.
U to vrijeme je nekakav centar (ni lijevi ni desni, nego baš centar) imena „Centar za kulturnu djelatnost omladine“, 1966 počeo objavljivati mjesečnik za pitanja humora, satire i parodije. Dobro ga se sjećam. Naročito dvije karikature, no o tome jednom drugom zgodom.
A onda je Glavni (ili neki njegov zamjenik) rekao „dosta“ pa je 1968. godine mjesečnik 'blago preminuo u Gospodinu'.
Moralo je proći punih 20 godina da bi se na satirično-humorističkom nebu pojavio, u osvit 'nove zore' zvane Demokracija u vrijeme kad je stari nedemokratski režim već ležao na odru, novi takav list.
Godine 1989. stiže dostojan nasljednik „Paradoksa“ imenom „Feral Tribune“.
On je imao nevjerojatnu sreću što je ubrzo nastupila 'puna' Demokracija, tako da je, unatoč i usprkos snažnim nasrtajima da ga se slomi, uspio poživjeti punih 9 (slovima devet) godina. Sve do 2008. godine, kad je i on 'blago preminuo u Gospodinu', ne doživjevši svoj deseti rođendan.
Uzrok njegove prerane smrti nije, ovog puta, bila direktna intervencija nasljednika Glavnog već su mu glave došle 'demokratske institucije' u liku i djelu sudaca koji su mu dosuđivali drastične kazne zbog 'nanošenje duševnih boli' onima koji se njegovim urednicima nisu sviđali pa su se sprdali na njihov račun (čitaj pisali humor, satiru, parodiju).
Od te godine nestalo je iz javnih medija (posebice javne TV) sve ono što je imalo okus i miris tih nepoćudnih 'začina' – humor, satira, parodija.
I tada se, kao grom iz vedra neba, pojavila nekakva emisija na HTV1 imena „Montirani proces“. Nakon što su upućeniji u program - jer emisija se nije najavljivala kao primjerice nasilni filmovi puni ubijanja, silovanja i tučnjave - odgledali prvu emisiju, njihova prva reakcija je bila: „Ti će vrlo brzo nestati kao zvijezda repatica s ekrana HRT.“
I, eto, te zloguke ptice nisu morale dugo čekati da se ostvare njihove crne prognoze. Jer, vrag nije crn kako se riše on je crnji. Ovaj put je nova vlast krenula „express“-no. Čim su, kako tako uspjeli međusobno podjeliti fotelja i namiriti svoje nezasitne novčanike, krenule su čistke kao u dobra stara mračna vremena. Doduše, istini za volju, od glavnog Čistača, najavljivane još u vrijeme predizborne kampanje na svim nivoima i djelatnostima koje su pod ingerencijom onih koji su na vlasti.
Najprije su sklonjeni 'nepoćudni' u bivšoj vlasti, odmah je zatim dezinficirana „katedrala duha“ glede 'nedomoljubnih djelatnika', a sad slijedi skidanje s programa svega što novoj vlasti nije po volji pod optužbom da „emisija širi nacionalnu, vjersku i etničku mržnju“. Kako mi to poznato zvuči: „kažnjava se zbog kontrarevolucionarnog djelovanja, protivljenju socijalističkom samoupravljanju i rušenju bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije“.
Recite, zar onda ne vrijede uvodne napomene o povijesti?
petak, 11.03.2016.
Smijeh liječi 21
Kak se vidi, nekak sem se rekuperiral, prem ne skroz na skroz, pa sem se odlučil malo vrnuti v datošferu, nekšima mortik na veselje, a nekšnome pak na žalost. Mitraljera on po meni kak 'maksim po diviziji', (mortik bu tak delal i či jednog dana vumrem a on bu još živ i zdrav), no kaj se more. Človek se na se navikne kak magarec na batinu (ve bu rekel da sem sam priznal da sem magarec, al nek mu bu). Da se ipak ne srdim preveč, i da mu pokažuvam kak sem, na njegovu žalost i tugu još tukar, odlučil sem se za povratak „sepemer contre“ za ono najbolše za takšne prilike: „Smijeh liječi“.
Popust
-Štef, si čul za novu akciju iz USKOK-a?
-A kakšna je to akcija, Jura?
-Uz treće uhićenje daju jamčevinu gratis, odgovori Štef.
Dvosmisao
Ako niste zadovoljni sobom idite u predsoblje.
Plavuša
Plavuša na tečaju prve pomoći sluša savjete o smrzavanju.
-Nađete li zimi smrznutog čovjeka, položite ga na leđa, raskopčajte mu odjeću i počnite ga trljati snijegom.
Plavuša brzo podigne ruku i upita:
-A čime ćemo ga trljati ljeti?
Gay vjenčanje
-Koja je razlika između gay vjenčanja i običnog?
-Na gay vjenčanju dva puta sviraju pjesmu „Danas majko ženiš svoga sina“.
Mujo 'limunada'
Kaže Mujo Hasi:
-Jarane, muka me spopala. Imam kiselinu u želucu, vodu u koljenima i šećer u krvi!!!
-Mujooo jebote, pa ti nijesi čovjek - ti s' limunada!"
Učiteljica
Učiteljica prekorava malog Ivicu:
-Ti si sramota ovog razreda. Ja sam u tvojoj dobi već znala čitati, pisati i računati, a ti nisi ni za što sposoban.
-Vidi se da ste vi imali dobru učiteljicu, odgovori Ivica.
Pažnja
-Nevjerojatno, ti bi samo seks, a nama ženama treba i pažnja, pažnja, shvaćaš?! Ljutito će žena mužu.
Muž će na to:
-Pažnja, pažnja, sad će biti seksa!
Seoski papučar
Tko je najveći papučar u selu?
Onaj koji potroši više šljiva na pekmez nego na rakiju!!!
Avioni
NATO slovenskom ratnom zrakoplovstvu:
-Hitno šaljite avione!
-Jedan ili dva. Ako treba tri, posudit ćemo onaj jedan ispravan od Hrvata.
Doktor mu je preporučio samo jednu čašu vina dnevno
Punice
-Nem več ngdar pil, veli Joža Štefu.
-A zakaj, prosim lepo?
-Gda god dojdem doma z birtije, zgledim dve punice!
Osveta
Piša Crnogorac, ruke mu iza leđa, a pogled mu uprt u nebo. Prolazi čovjek pokraj njega, čudi se, pa pita:
„Ej pobogu junače, kako to radiš?
A Crnogorac će na to:
„Tko me jednom iznevjeri, nit' ga gledam, nit' mu ruku pružam!
