Šećem Samoborom i razmišljam.
Evo nas opet na pragu Uskršnjeg blagdana kad bi svi ljudi svijeta trebali željeti samo mir i spokoj, ljubav i razumijevanje. Nažalost, barem u masmedijima obojenim žutim, u ove svečane i blagoslovljene dane na prvom mjestu su zločini i njihovi izvršitelji. To je, izgleda, za ljude 21. stoljeća ipak bitnije od Njegova uskrsnuća. Ili pak tako misle urednici žutila jer im je pred očima samo kako se dočepati – zlatnog teleta.
Šećem Samoborom i razmišljam kakvu čestitku uputiti svojim vjernim štiocima a da ona ne bude banalna: jaja, zečići i slično.
I tako, šetajući, dođoh do mosta koji vodi preko rječice Gradne koja presijeca Grad i preko kojeg gotovo svakodnevno prolazim sa suprugom u odlasku na glavni trg na jutarnju kavicu u poznatu slastičarnicu „U prolazu“. Na jednom kraju mosta nalazi se oglasni ormarić u kojem, osim mnogih drugih, oglase ostavljaju i stanovnici Južnog naselja Samobora. Kao i inače, zastah da vidim što ima novog – ujedno da dam srcu predah – i gledam. Oko mi zapne na nečemu čemu se ne nadah da ću u na oglasnoj ploči naći.
Uskršnja čestitka „Gradske četvrti južnog naselja“.
Ništa posebito na prvi pogled. No pročitavši tekst iznad uobičajene slike obojenih jaja, pomislio sam: „To je čestitka koja odgovara mom shvaćanju Uskrsa!“ I da ne bi, dragi moji štioci, bili uskraćeni za jednu takvu divnu čestitku, snimio sam je mobitelom i evo, s njom vam želim sretan Uskrs.