Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Kardinal Bozanić zna odakle puše vjetar
Prva vijest:
„Kakvi su to vidioci koji nam danas kažu da će Gospa sutra u četiri sata poslijepodne poslati poruku? To nije kršćanski identitet. (…) Gospa ne šalje izaslanike“, komentirao je papa Franjo božanska ukazanja na misi povodom svete Marte, prenosi La Repubblica.
Druga vijest
Svega 20 posto talijanskih, pa i europskih biskupa podržava papu Franju, njih 70 posto, radi minimalno i čekaju drugog papu, a 10 posto biskupa protivi se svom poglavaru.
Prva vijest će sigurno kod (pravih) Hrvata znatno smanjiti rejting Pape. Možda će ga početi zvati njegovim pravim imenom Franciscus da ne bi blatili sveto ime Franjo.
Druga vijest, barem za mene, nije nikakvo iznenađenje. Od prvog njegovog nastupnog govora bilo mi je jasno da se on mnogim crkvenim velikodostojnicima neće sviđati i da će jedva čekati da ga Bog pozove k sebi.
Komentar cinika: naš preuzvišeni kardinal Bozanić sigurno ima neki tajni kanal sa Svevišnjim koji mu je prišapnuo kako se ne treba previše vezati uz novoizabranog Papu.
(2015-06-09)
Papa 'komunjara'
Čitam komentar posljednje Enciklike papa Franje „Hvaljen budi“.
Ona se na više mjesta oštrim riječima obara na načela liberalne ekonomije koja prihvaća svaki tehnološki napredak imajući na umu profit, a ne vodi računa o mogućim negativnim utjecajima na ljudska bića. Iako je kriza pružila priliku za razvoj nove ekonomije, ipak, odgovor na krizu nije uključio promjene zastarjelih kriterija koji i dalje vladaju svijetom.
Papa ističe da tržište samo po sebi ne može garantirati cjeloviti razvoj društva. Nadalje od razvijenih zemalja se traži ne samo da ograniče korištenje neobnovljivih izvora nego da pomognu i održivi razvoj ostalih zemalja.
Prioriteti siromašnih zemalja moraju biti eliminiranje ekstremnog siromaštva, postizanje svijesti o „skandaloznoj“ razini potrošnje među privilegiranim članovima društva.
Zanimljivo! Ideje koje propovijeda papa Franjo vrlo su slične idejama koje su u početku propovijedali i komunisti (i Papa je na početku svog ponfikata).Bitna je, međutim, razlika u tome što Papa misli svoje ideje progurati moleći se Bogu da ga usliša, a komunisti su to radili mnogo 'prizemnijim' sredstvima. Sve se nekako bojim da bi se lako moglo desiti da papa Franjo i njegove ideje, nakon njegovog odlaska i povratka bjelosvjetskih 'bozanića', završe kao što su završile i ideje komunističkih idealista (utopista).
Komentar cinika: Prema svemu sudeći možemo uskoro očekivati da će izvjesni krugovi, posebno u 'Rvatskoj, ovog Papu početi nazivati komunjarom, a možebitno i titoistom.
(2015-06-25)
Zovi vodoinstalatera!
J.L. 2015-06-25
„ISPITI - Novi gaf, ali bez posljedica. Matura: Iscurila i rješenja za engleski!“
Posljednji je tio u nizu problema koji ove godine pogađaju provođenje državne mature.
Obzirom na činjenicu da rješenja maturalnih pitanje 'cure' na sve strane, predlažem da NCVVO angažira vrhunskog vodoinstalatera koji bi popravio sve te pipe iz kojih ta rješenja 'cure'.
Komentar cinika: 'Vodoinstalater' i ne mora biti vodoinstalater u doslovnom smislu riječi. Može, primjerice, biti ekspert u borbi protiv organiziranog (dirigiranog) kriminaliteta.
(2015-06-25)
Svaka sličnost (ni)je slučajna
Kolumna „Iza kulisa politike“ Suzane Barilar, a koja se odnosi na 'otkriće' da je bulumenta Milanovićevih ministara bila u sukobu interesa glede članstva u drugim institucijama, počinje velikim naslovom:
„Ministri nisu u sukobu interesa, oni samo ne poštuju i krše zakon“
A onda slijedi zamišljen sudski proces na kojem ministri redom izjavljuju:
„Časni sude nismo krivi mi jer smo prekršili zakon, već zakon nije dobar!“
I onda slijedi analiza cijelog slučaja, no koja za mene nije od važnosti. Mene je cijela ta fertutma podsjetila na davno izrečenu misao gospodina iz HDZ-a, Andrije Hembranga, koji je izjavio „Ja nikad ne lažem samo ponekad ne govorim istinu!“
Komentar cinika: Nije vrat nego šija.
(2015-06-25)
Zastave (nisu Krležine)
U kafiću u Donjem Lapcu u nedjelju navečer jedan je građanin Lapca, za pretpostaviti srpske nacionalnosti, izvjesio srpsku zastavu i „te tako narušio red i mir“. Kažnjen je promptno s 229 kuna. Ne zna se motiv ali su dva, prema mišljenju policije, najvjerojatnija: ili je slavio osvajanje titule svjetskog prvaka mladih nogometaša Srbije ili pak je pak je to učinio jer je bio oduševljen govorom srbijanskog ministra Vulina.
Da je kojim slučajem spomenuti građanin izvjesio američku ili njemačku zastavu bi li i onda bio kažnjen za „narušavanje javnog reda i mira“?
Komentar cinika: Možete i dalje mirno vikati „Za dom spremni“, prijetiti ministru ili bilo kojem političaru srpske nacionalnosti. Možete i dalje crtati kukaste križevi i ušata slova U gdje god vam padne na pamet i podizati šator i postavljati plinske boce na jednoj od najprometnijih ulica glavnog grada. Možete i dalje nositi zastava s ustaškom šahovnicom, oblačiti ustaške uniforme i nositi ustaško znakovlje na javnim skupovima. Sve to možete jer to nije „remećenje javnog reda i mira“. Jedino ne smijete isticati zastavu države istočnih susjeda. To je ne samo remećenje javnog reda i mira, to je (za mnoge) zločin.
(2015-06-25)
Sjaši Kurta da uzjaši Murta
Zagrebački nadbiskup kardinal J. Bozanić na misi za domovinu upozorio je da se urušavanje komunističkog režima dogodilo sa zakašnjenjem od jedne godine u odnosu na druge europske države (sic!).
„Prije dvadeset i pet godina hrvatski se narod, kao i svi građani Hrvatske, oslobodio od komunističkog totalitarizma“, istaknuo je kardinal.
Zamislite samo kako bi nam danas 'tekli med i mlijeko' da se komunizam urušio godinu dana prije nego u drugim europskim zemljama. Bili bi i ispred Češke, Slovačke, Mađarske, Poljske, Njemačke, Italije, Francuske. Opa! Stani! Ove tri potonje su doduše europske države, ali u njima nije vladao komunistički totalitarizam, unatoč i usprkos izjavi preuzvišenog Kardinala.
Komentar cinika: A gdje bi tek bili da nismo umjesto komunističkog uveli katoličko-klerikalni totalitarizam i tajkunizam.
(2015-06-26)
Zamjena
Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, u posljednjem broju predlaže da se Dan antifašističke borbe kao državni praznik ukine.
Komentar cinika: Sukladno ovom prijedlogu očekujem u jednom od slijedećih brojeva Glasa Koncila da cijenjeni urednik I.M. predloži da se umjesto tog datuma kao državni praznik uvede Dan osnivanja NDH, 10. travnja. Time bi se, ujedno, skinuo s dnevnog reda problem datuma osamostaljenja Hrvatske (30. svibnja ili 25. lipnja).
(2015-06-26)
Tektonika
Činjenice:
Grčka pred (mogućim) nogiranjem iz EU, postupak nazvan Grexit.
„Izvan EU svako bi britansko kućanstvo uštedjelo 930 funti godišnje“, glavna je parola zagovornika izlaska Velike Britanije iz EU, tzv Brexit.
Čelnici europskih institucija, naprotiv, izlaze s planom dubljih integracija to jest dodatnog prebacivanja suvereniteta s nacionalnih vlasti na zajedničke institucije.
Neke države u EU nikada nisu imale veću stopu nezaposlenosti, a neke nikad manju.
Razlike između pojedinih zemalja unutar unije su se povećale a ne smanjile.
Komentar cinika: Unatoč i usprkos ovim tektonskim poremećajima u EU, hrvatski političari i dalje, u svom sljepilu, neznanju ili nesposobnosti, vide u EU (fondovima) spas za sve nas. U borbi koji će datum proglasiti Danom državnosti ne vide da smo državnost gotovo već izgubili.
(2015-06-26)
Napomena:
Obzirom da je 'virus' intenzivirao svoje napade a drugih komentara nema, prisiljen sam ponovo zabraniti daljnje komentiranje. E-mail stoji na raspolaganju svim koji žele nešto reći kao i 'virusu' kojeg tamo doduše odmah brišem bez čitanja.
Bazeni
Oznake: bazeni
Priča Šesta (Dolazak - drugi dio)
A.D. MMVII
(nastavak prošlog posta)
„Dobra večer!“
„Dobra večer,“ kaže dežurna doktorica na internom i gleda u dijagram EKG-a i uputnicu. „O čemu se radi?“
On ponavlja priču, ponavlja je već poput magnetofona. Odavno mu je na um pala ideja da povijest svoje bolesti snimi na vrpcu i u ovakvim slučajevima samo pusti kazetofon, neka priča umjesto njega. I sada je pomislio na to, bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju na to!
I ovdje ponovni EKG potvrđuje da je moderna tehnologija bila u pravu.
„Pa gdje ste do sada bili?“ čuje doktoričin glas s već uobičajenim pitanjem; kad malo zagusti: gdje ste do sada bili; ako dođe prije i prijavi se za pregled: možete doći na red tek za četrdeset dana. Onda je ipak ovako bolje, ne mora čekati, a prije i onako ne bi došao na red.
„Trebali bi ostati na odjelu!“
„Nema problema“ odgovara on, već pripremljen na takav nastavak.
„Da li ćete otići kući, po stvari?“
„Ne, pribor za osobnu higijenu imam, ostalo će mi supruga donijeti sutra.“
„Onda smo to riješili, samo da vidim u kojoj sobi ima slobodni krevet.“
„Pa ako se ne nađe na internoj, mogli bi me smjestiti na psihijatriju. I onako mislim da mi je tamo primjerenije mjesto, sve ovo s mojim srcem ionako je na psihičkoj bazi.“
Nasmijala se.
„Malo neuobičajen način reagiranja,“ kaže i zove dežurnu sestru. Dobro je, ipak ga ne smatra ludim, pomisli on, vjerojatno bi ga u tom slučaju ipak sigurnosti radi poslala tamo gdje misli da spada.
„Imate li svoju pidžamu, ručnik i toalet papir?“ pita sestra vodeći ga u sobu na prvom katu dvokatnog objekta zgrade iz sredine dvadesetog stoljeća, u kojoj je smješten interni odjel. S prozora sobe vidi se novo sagrađeni paviljon, neosvijetljen u mraku, u koji se, između ostalih odjela, treba preseliti i interna.
„Ne, nemam,“ odgovara on. Nije mislio da će ostati u bolnici. Sada je barem dobio potvrdu priča koje su ljudi koji su boravili u bolnici pričali: trebaš svoju pidžamu, svoj ručnik, svoj toaletni papir, za sapun i pastu za zube se podrazumijeva da su tvoji. Naravno i lijekove koji se ne dobivaju na recept trebaš imati za cijelo vrijeme boravka u bolnici. A nije zgorega ponijeti za nekoliko dana i ostale. To će biti prihvaćeno sa zahvalnošću, ipak će deficit bolnice biti za koju kunu manji.
„Dobro, za večeras ćemo se nekako snaći,“ kaže ljubazno sestra, navikla vjerojatno na takve razgovore. Donosi mu gornji i donji dio pidžame, kako se to u ovim krajevima kaže „raspariš“, a umjesto ručnika dobiva jastučnicu. „Županijska bolnica“ piše na njoj ispranim plavim slovima.
Osvrće se po sobi tražeći prazan krevet. S desne strane vrata, užom stranicom paralelno sa zidom smještena su tri kreveta, zauzeta. Poredana od prozora do umivaonika. Između srednjeg i onog lijevo i desno od njega postavljeni su noćni ormarići. Treći sasvim desno, naslonjen je na umivaonik, pa noćni ormarić ne može biti uz uzglavlje bolesniku. Na drugoj strani, lijevo od vrata, s duljim stranicama uz zid preostala dva kreveta. Jedan od njih, onaj s uzglavljem uz prozor je prazan. Očigledno predviđen za njega. Od ostalog inventara još samo jedna stolica. Na prvi pogled vidi da je svaki krevet drugačiji, izgledaju kao da su iz ratne rezerve, kako se to nekad davno govorilo u kasarni u kojoj je prije četrdeset godina „služio“ vojsku (da bi se vratio iz Armije). Kasnije je vidio da su i madraci iz „ratnih“ rezervi. Svaki krevet ima tri madraca, svaki različit, a između njih i plahte navučena najlonska folija; djelomično da se ne smoče ako nekome od pacijenata popusti mjehur (ipak su tu uglavnom vremešni ljudi sklonih inkontinenciji), ali i zbog toga da se spriječi osipavanje unutrašnjosti madraca ispod plahte, obzirom da im je platno toliko izlizano da puca na mnogo mjesta.
Pod, kao i kada u kupaonici, pomalo asocira na leoparda, manjkaju pojedine ploče linuleuma. Prema rasporedu zidnih svjetiljaka i pozivnih tipkala, vidljivo je da je soba bila predviđena za smještaj tri kreveta. Može ipak i pet, u ovakve se sobe ne dolaze liječiti političari i uvaženi zastupnici. Oni idu u inozemstvo.
Ipak, sve je čisto, podovi obrisani, vrata bez prljavština oko kvaka, posteljina, iako izraubana, čista, čak miriše na omekšivač, i najnedostupniji dijelovi namještaja bez prašine. Zna on kako se to kontrolira, naučila ga majka kontrolirajući prstom da li je obrisao prašinu s gornjeg ruba vrata ili u cijevima kaljave peći. Prozori čisti, vidi se kroz njih drveće i svjetiljke u parku koji se gubi u mraku ispred paviljona. Najveća vrijednost ove bolnice. Zahvaljujući lijepom vremenu i činjenici da bolest nije takva da se ne bi mogao šetati (dapače, kaže doktor), uvjerit će se i sam u to narednih dana šetajući parkom.
„Dobra večer,“ kaže on „starosjediocima“. Kasnije je saznao da je jedan od njih mlađi, ostali su svi redom stariji, neki i petnaestak godina. Ipak svi imaju jednu zajedničku bolest: slabo srce. Kod nekih se ona manifestira kao i kod njega, većini je srce slabo pa se u tijelu skuplja voda, nateknu im noge, mošnje se napune vodom pa se spuste do koljena, teško dišu, guši ih.
Svukao se, ostavivši gaće i potkošulju (i to je iskustvo za koje je čuo od onih što su boravili u bolnicama), uzeo jastučnicu, u kupaonici oprao lice, prsa, pazuha, zube (skinuvši prije toga zubne proteze sjetivši se kako je prije osam godina neposredno pred odlazak u operacijsku salu na pitanje anesteziologa odgovorio: ne nemam zubalo) i noge (ne može zaspati ako ne opere noge), vratio se u sobu i legao u krevet.
„Laku noć!“ reče i okrene se na desnu stranu. Srećom prema zidu, kako je naučen i u svom krevetu kod kuće. Možda je netko i odgovorio na njegovu „laku noć“, a možda i nije, već je bilo kasno. On u svakom slučaju nije čuo ništa, stavio je u uši čepiće protiv buke da ne čuje hrkanje cimera. Nakon nekog vremena zaspao je, smiren onom svojom perverznom mišlju: ja sam svoje uradio, ostalo je sada u njihovim rukama.
(nema više)
P.S.
Danas se interna nalazi u novom paviljonu koji je te, 2007. godine, promatrao kroz prozor stare zgrade.
Priča Šesta (Dolazak - prvi dio)
A.D. MMVII
Opet pritisak u prsima!
Osjećao je to još u vrijeme godišnjeg odmora. U početku je to bilo povremeno tijekom dana, nikada po noći. Od godišnjeg odmora prošla su već tri tjedna. Osjećaj pritiska traje sve dulje, gotovo od jutra kada se probudi i postane svjestan svijeta koji ga okružuje pa navečer dok ne zaspi.
Doktorica, uputnica. Sutra opet čekanje u hodniku pred kardiološkom ambulantom s otvorenom knjigom u ruci u pokušaju da čita. Ne ide. Ne uspijeva se koncentrirati, hodnik je ispunjen glasovima ljudi koji kao i on čekaju, ali za razliku od njega vrijeme krate pričama o svojim i tuđim bolestima, liječnicima koji ne razumiju koliko je njima teško, prigovaranja zbog „padobranaca“. Na kraju će i on doći na red i najvjerojatnije saznati ono što već zna. I otići možda samo malo mirniji, jer nije ništa alarmantno.
Deset sati navečer je, istog dana. Da ipak smirenje potraži i primjenom moderne tehnike: telemetrijski EKG i tako sutra izbjegne „hodničku terapiju“. Možda će mu reći kako nije ništa posebno: popijte nešto za smirenje, možda još jednu tabletu nekog od lijekova koje već pijete. Treba pokušati.
Skida se do pasa, mokrom maramicom vlaži kožu prsišta na koje će malo kasnije staviti aparaturu s elektrodama. Uzima slušalicu prijenosnog telefona i poziva CALL centar svoje bolnice gdje su mu prije osam godina „učinili“ tri premosnice na srčanim žilama.
Javlja mu se profesionalno ljubazan ženski glas i nakon izmjene uobičajenih kurtoaznih riječi on pojašnjava zašto je zvao: ne nije uobičajena kontrola, ne zna kad je posljednji puta zvao, znat će ona sve je registrirano u računalu; bilo je to davno odgovara nakon što joj kaže pretplatnički broj, trebali bi se javljati barem svaka tri mjeseca (da li se ona to brine zbog njegovog zdravlja ili želi povećati iznos kuna na kontu bolnice jer se svaki poziv naplaćuje dvadeset kuna, prolazi mu kroz glavu). Ipak stavlja slušalicu na aparat i pritišće na aparatu prvo zelenu tipku, a zatim crvenu. Iz aparata krene neko zvrčanje, zavijanje, pištanje i nakon minutu, dvije utihnu.
On je malo uzbuđen, čeka presudu.
Imate jaku aritmiju i fibrilaciju. Stotinu dvadeset na minutu. Ono o aritmiji znao je i sam, već dulje od mjesec dana može je očitati na tlakomjeru kad kontrolira tlak (koji je, tlak, inače uvijek u optimalnim granicama, godinama), ali što je sada to fibrilacija. Ženski glas govori nešto o titranju, ubrzanom radu srca kroz kraći period, pa tako sto dvadeset puta u minuti. Zašto se niste javili ranije. Nije mislio da je to nešto važno. I što sada, pita. Javite se odmah na hitnu.
U svakom zlu neko dobro, ne treba proći onu proceduru u hodniku kardiološke ambulante.
Uzima svoju torbicu u kojoj su svi potrebni (i nepotrebni) dokumenti, fascikl sa svim nalazima od 1996. godine, pozdravlja se sa ženom (ne, ne trebaš ići sa mnom, mogu sam nije to daleko) i ode, da bi se vratio nakon deset dana.
„Dobra večer!“
„Izvolite!“
„Upravo su mi iz moje bolnice gdje su mi svojevremeno ugradili premosnice, nakon izmjerenog EKG, rekli da se javim na hitnu zbog jake fibrilacije!“
„Dobro, pričekajte, zvat ću dežurnu doktoricu.“
Dolazi doktorica, on ponavlja priču.
„A gdje vam je EKG?“
„Nema, obavljen je telemetrijski!“ odgovara on. Izraz čuđenja na licu doktorice pokazuje mu da ona baš ne shvaća o čemu se radi. S nekoliko rečenica objašnjavanja izgleda da je ipak shvatila o čemu se radi, no kao nije baš uvjerena da se tim putem može postaviti točna dijagnoza. A ne radi se o vremešnoj osobi.
„Dobro, dođite u ambulantu!“
U ambulanti uobičajen postupak, ime prezime, kratki opis dosadašnjeg tijeka bolesti i onda na krevet, elektrode i „klasičan“ EKG potvrdio je dijagnozu „naprednog“.
„Dat ću Vam uputnicu, pa se javite na interni, znate kuda trebate ići?“
„Znam, tamo sam često viđen gost!“ okreće on na šalu, kao uvijek kada se nađe u takvim situacijama. Sada mu je već lakše, predao se u ruke doktora, odgovornost je na njima i on je na neki perverzni način smiren.
(nastavlja se)
Berba
„Kako berete masline?“ pita Crnogorac Istranina.
„Tresemo ih i skupljamo. A vi?“
„Čekamo da puhne bura i otrese ih.“
„A ako nema bure?“
„Loša godina!“
Vlak
Učiteljica pita Ivicu:
„Nabroji mi tri životinje koje imaju dlake.“
„Mačka, pas i vlak!“
„Odakle sad vlak?“
„Moj tata uvijek kaže kako za dlaku uhvati vlak!“
Jednakost među šatorašima
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Što prije to bolje
Na jednom od redovnih roditeljskih sastanaka u dubrovačkim vrtićima roditeljima je nedavno predloženo da se u vrtiće uvede vjeronauk.
Ma ne samo u vrtiće. Vjeronauk treba uvesti i u jaslice. Zar ne bi bilo divno da dijete prije nego što kaže Mama ili Tata kaže Bog ili Isus?
Komentar cinika: Ispiranje mozga - uči nas povijest - treba početi što ranije, bit će s takvima, kad odrastu, lakše vladati.
(2015-05-28)
Sve samo ne ono pravo
Energetska budućnost Hrvatske naziv je konferencije koja će se održati pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva u hotelu Esplanede. Između inih o energetskoj budućnosti Hrvatske govorit će eminentni čelnik iz područja energetike – Ivan Vdoljak, ministar gospodarstva.
Wikipedija o spomenutom ministru piše:
Ivan Vrdoljak rođen u Osijeku gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju (smjer matematika-informatika) i Elektrotehnički fakultet na kojem je i diplomirao elektrotehniku. Na početku radnog vijeka radio je u tvrtki RPM Engeharia u Brazilu kao projektant u programima AutoCad, a zatim u Novoj livani u Osijeku kao inženjer-pripravnik u automatizaciji. Potom je prešao u tvrtku Neo inženjering gdje postaje voditelj projekata u procesima automatizacije i upravljanja. Zajedno sa suradnicima osniva tvrtku ATO Inženjering u Osijeku, u kojoj je bio i direktor. Ivan je polaznik Akademije za politički razvoj Vijeća Europe, član je Lovačkog saveza Hrvatske i Lovačkog društva Mursa iz Osijeka. Bavi se nogometom (osnivač i član malonogometnog kluba HNS Osijek).
Komentar cinika: a gdje se u njegovom životopisu spominje da je eminentni čelnik (stručnjak) iz područja energetike?
(2015-05-28)
Prokušana retorika Milana Bandića
Ovdje ćemo napraviti najljepši trg u Zagrebu s najvećim spomenikom dr. Franju Tuđmanu - najavio je večeras zagrebački gradonačelnik Milan Bandić s pozornice na Trgu Franje Tuđmana, otvarajući koncert Zagrebačke filharmonije i više zborova, kao rođendanskog dara građanima uz Dan Grada Zagreba.
Zna Milan Bandić na što narod trza. Kakvi razvojni projekti, kakva proizvodnja, kakve kulturne ustanove. Jedino što Zagrebu i Zagrepčanima nedostaje je najveći spomenik F.T.
Komentar cinika: Kako stoje stvari možemo očekivati oštru borbu između Knina i Zagreba tko će sagraditi veći spomenik. Kao što se vodila i bitka oko vojnih parada na radost i veselje sretnog puka.
(2015-05-31)
Ma koji zakon?
„Koji zakon? To su branitelji, zar ćemo branitelje u kolicima tretirati kao nekakve huligane koji krše zakon“ glasio je odgovor predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka na opasku novinara da su branitelji prosvjedujući na Trgu svetog Marka prekršili Zakon o javnom okupljanju jer nisu prijavili prosvjed.
U Hrvatskoj kao na Životinjskoj farmi, gdje su svi jednaki, ali neki su jednakiji, postoje oni jednakiji od drugih. A ti jednakiji, prema Karamarku, imaju onda pravo kršiti zakon bez ikakvih posljedica, dok oni koji su samo jednaki u istoj situaciji kršenja zakona budu rastjerani ili pritvoreni. Ako dođe na vlast vjerujem da se to neće odnositi samo na branitelje nego, primjerice, i na 'zaslužne' pripadnike njegove stranke. Glavni kriterij: tko je više pokrao državu toga će zakon više maziti.
Komentar cinika: Quod licet Jovi, non licet bovi. - Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu.
(2015-05-31)
M.- M.m.
Boris Glogoški, sin Đure Glogoškog, na Facebooku je grubo vrijeđao ministra branitelja Predraga Matića. Nazvao ga je majmunom i optužio ga da je 'kupio' odlikovanja:
"Monkey man; Stvar je u tome što si ti to kupio dok su oni ratovali svi. A ti po podrumima uzimao odlikovanja", stajalo je u postu Borisa Glogoškog na njegovom Facebook profilu.
Komentar cinika: Jabuka ne pada daleko od stabla ili Iver ne leti daleko od klade.
(2015-06-01)
Vršidba
Bez blagoslova i molitve ne idu ni otvaranje cesta, školskih zgrada, sportskih dvorana i industrijskih pogona (puno manje nego prethodno spomenutih, op.s.c.), ni svečane akademije o godišnjicama političkih stranaka, ni politički prosvjedi.
„Vršili smo molitvu krunice“, reče nedavno na televiziji jedan šatoraš.
Iako agnostik, znam da se molitva „ne vrši“, vrše se žitarice, molitva/krunica se moli. No to naši branitelji Crkve u Hrvata i inih nacionalnih vrednota ne znaju. Oni molitvu 'vrše'. Nisu oni jedini koji ne znaju hrvatski. Evo primjera:
„Prodaje se svinja“, pa kad nazovete broj i tražite svinju da s njom dogovorite uvjete njene prodaje, onaj/ona na drugoj strani telefona se čudi (umjesto: prodajem svinju ili svinja na prodaju).
„Radove izvodi (u šetnju, op.sc.) ta i ta firma“ (umjesto: radi/gradi ta i ta firma).
„Nezaposlenima ulaz zabranjen“ (dakle najmanje njih 300.000 ne smije ući), umjesto: neovlaštenima ulaz zabranjen.
„Pazi oštar pas (vlasnik ga svako jutro oštri oštračem noževa, tzv 'štrajherom'), umjesto: pazi opasan pas, etc.
Komentar cinika: Hrvatska/Domovina se ne brani samo mecima i prosvjedima nego i pismenošću i znanjem.
(2015-06-02)
Tko im je kriv što nisu 'šatoraši'
Tim studenata FER-a u Zagrebu na Finalu Svjetskoga studentskog ACM ICPC natjecanja u programiranju osvojio je srebrnu medalju i sedmo mjesto u ukupnom poretku u konkurenciji od 128 najjačih sveučilišnih timova iz cijeloga svijeta. U timu su nastupili Stjepan Glavina, Ivan Katanić i Gustav Matula. Bili su bolji od studenata takvih Sveučilišta kakva su MIT i Stanford.
O tome sam najprije saznao čitajući 'tekuću traku' s vijestima na N1 televiziji. I to je bilo sve. Nakon nekoliko dana u J.L. se pojavio u donjem kutu n-te stranice kratak tekst o tom uspjehu. Istovremeno na naslovnici i na udarnim stranicama dominirale su vijesti o 'šatorašima'. Nigdje vijesti da su ih primili Premijer ili Predsjednica. Ili da su im barem čestitali na uspjehu. Sve to pokazuje što je i tko važan za napredak Hrvatske. Barem prema shvaćanju kreatora 'žutila' u mas-medijima.
Komentar cinika: stoji u naslovu!
(2015-06-03)
Opće je prihvaćeno mišljenje kako je Samobor „lepa varoš“. Ne može se reći da u tome nema istine. No ni u jednom gradiću/gradu za koji se priča da je lijep, nisam našao toliko kontrasta kao u Samoboru. Centralni trg je divan (ako se zanemari automobilski promet oko trga), šetnica uz Gradnu je da ne može biti ljepša, klupe, za nas starije dušu dalo, na svakom koraku. Tu idilu pomalo narušava što tuda, kao i po livadama uz šetnicu, ima 'pasa ko Rusa?. No to je danas moda. Ljudi su otuđeni pa spas traže na druge načine, neki na Internetu neki s psima.
Ipak, ne treba otići daleko od glavne ceste, pa i uz samu glavnu cestu, da bi se naišlo na dovoljno ružnih primjera neodržavanih zgrada, kuća dvorišta etc. Kod nas, u Međimurju, takva dvorišta ne vide se često čak ni u romskim naseljima.
A kako sam ja semperc contra, potrudio sam se slikati i tu „drugu stranu Samobora“. Pa evo kako izgleda samo manji dio od onog što bi se još moglo naći da se uđe malo dublje od glavne ceste.
Šetnja glavnom ulicom
Po mojem sudu „najatraktivniji objekt“ nalazi se u glavnoj ulici.
< | lipanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
srebrozlato
demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg
smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte
japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2
huc
astro
ET
k.u.p.
sewen
skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac
vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer
Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2
Nekad bili sad se spominju
lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.