utorak, 16.06.2015.
Priče iz prošlih vremena
Priča Šesta (Dolazak - prvi dio)
A.D. MMVII
Opet pritisak u prsima!
Osjećao je to još u vrijeme godišnjeg odmora. U početku je to bilo povremeno tijekom dana, nikada po noći. Od godišnjeg odmora prošla su već tri tjedna. Osjećaj pritiska traje sve dulje, gotovo od jutra kada se probudi i postane svjestan svijeta koji ga okružuje pa navečer dok ne zaspi.
Doktorica, uputnica. Sutra opet čekanje u hodniku pred kardiološkom ambulantom s otvorenom knjigom u ruci u pokušaju da čita. Ne ide. Ne uspijeva se koncentrirati, hodnik je ispunjen glasovima ljudi koji kao i on čekaju, ali za razliku od njega vrijeme krate pričama o svojim i tuđim bolestima, liječnicima koji ne razumiju koliko je njima teško, prigovaranja zbog „padobranaca“. Na kraju će i on doći na red i najvjerojatnije saznati ono što već zna. I otići možda samo malo mirniji, jer nije ništa alarmantno.
Deset sati navečer je, istog dana. Da ipak smirenje potraži i primjenom moderne tehnike: telemetrijski EKG i tako sutra izbjegne „hodničku terapiju“. Možda će mu reći kako nije ništa posebno: popijte nešto za smirenje, možda još jednu tabletu nekog od lijekova koje već pijete. Treba pokušati.
Skida se do pasa, mokrom maramicom vlaži kožu prsišta na koje će malo kasnije staviti aparaturu s elektrodama. Uzima slušalicu prijenosnog telefona i poziva CALL centar svoje bolnice gdje su mu prije osam godina „učinili“ tri premosnice na srčanim žilama.
Javlja mu se profesionalno ljubazan ženski glas i nakon izmjene uobičajenih kurtoaznih riječi on pojašnjava zašto je zvao: ne nije uobičajena kontrola, ne zna kad je posljednji puta zvao, znat će ona sve je registrirano u računalu; bilo je to davno odgovara nakon što joj kaže pretplatnički broj, trebali bi se javljati barem svaka tri mjeseca (da li se ona to brine zbog njegovog zdravlja ili želi povećati iznos kuna na kontu bolnice jer se svaki poziv naplaćuje dvadeset kuna, prolazi mu kroz glavu). Ipak stavlja slušalicu na aparat i pritišće na aparatu prvo zelenu tipku, a zatim crvenu. Iz aparata krene neko zvrčanje, zavijanje, pištanje i nakon minutu, dvije utihnu.
On je malo uzbuđen, čeka presudu.
Imate jaku aritmiju i fibrilaciju. Stotinu dvadeset na minutu. Ono o aritmiji znao je i sam, već dulje od mjesec dana može je očitati na tlakomjeru kad kontrolira tlak (koji je, tlak, inače uvijek u optimalnim granicama, godinama), ali što je sada to fibrilacija. Ženski glas govori nešto o titranju, ubrzanom radu srca kroz kraći period, pa tako sto dvadeset puta u minuti. Zašto se niste javili ranije. Nije mislio da je to nešto važno. I što sada, pita. Javite se odmah na hitnu.
U svakom zlu neko dobro, ne treba proći onu proceduru u hodniku kardiološke ambulante.
Uzima svoju torbicu u kojoj su svi potrebni (i nepotrebni) dokumenti, fascikl sa svim nalazima od 1996. godine, pozdravlja se sa ženom (ne, ne trebaš ići sa mnom, mogu sam nije to daleko) i ode, da bi se vratio nakon deset dana.
„Dobra večer!“
„Izvolite!“
„Upravo su mi iz moje bolnice gdje su mi svojevremeno ugradili premosnice, nakon izmjerenog EKG, rekli da se javim na hitnu zbog jake fibrilacije!“
„Dobro, pričekajte, zvat ću dežurnu doktoricu.“
Dolazi doktorica, on ponavlja priču.
„A gdje vam je EKG?“
„Nema, obavljen je telemetrijski!“ odgovara on. Izraz čuđenja na licu doktorice pokazuje mu da ona baš ne shvaća o čemu se radi. S nekoliko rečenica objašnjavanja izgleda da je ipak shvatila o čemu se radi, no kao nije baš uvjerena da se tim putem može postaviti točna dijagnoza. A ne radi se o vremešnoj osobi.
„Dobro, dođite u ambulantu!“
U ambulanti uobičajen postupak, ime prezime, kratki opis dosadašnjeg tijeka bolesti i onda na krevet, elektrode i „klasičan“ EKG potvrdio je dijagnozu „naprednog“.
„Dat ću Vam uputnicu, pa se javite na interni, znate kuda trebate ići?“
„Znam, tamo sam često viđen gost!“ okreće on na šalu, kao uvijek kada se nađe u takvim situacijama. Sada mu je već lakše, predao se u ruke doktora, odgovornost je na njima i on je na neki perverzni način smiren.
(nastavlja se)
16.06.2015. u 21:36 •
4 Komentara •
Print •
#
| < |
lipanj, 2015 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
