Marketing
Druga strana Samobora
Opće je prihvaćeno mišljenje kako je Samobor „lepa varoš“. Ne može se reći da u tome nema istine. No ni u jednom gradiću/gradu za koji se priča da je lijep, nisam našao toliko kontrasta kao u Samoboru. Centralni trg je divan (ako se zanemari automobilski promet oko trga), šetnica uz Gradnu je da ne može biti ljepša, klupe, za nas starije dušu dalo, na svakom koraku. Tu idilu pomalo narušava što tuda, kao i po livadama uz šetnicu, ima 'pasa ko Rusa?. No to je danas moda. Ljudi su otuđeni pa spas traže na druge načine, neki na Internetu neki s psima.
Ipak, ne treba otići daleko od glavne ceste, pa i uz samu glavnu cestu, da bi se naišlo na dovoljno ružnih primjera neodržavanih zgrada, kuća dvorišta etc. Kod nas, u Međimurju, takva dvorišta ne vide se često čak ni u romskim naseljima.
A kako sam ja semperc contra, potrudio sam se slikati i tu „drugu stranu Samobora“. Pa evo kako izgleda samo manji dio od onog što bi se još moglo naći da se uđe malo dublje od glavne ceste.
Šetnja glavnom ulicom
Po mojem sudu „najatraktivniji objekt“ nalazi se u glavnoj ulici.
Ćošak te ruševine nalazi se uz sam rub prometnice, tako da je prolaz pokraj nje opasan bilo zbog opasnosti da ti crijep s derutnog krova padne na glavu ili pak da te 'zguzi' neki automobil.
Osim „atraktivnog“ pročelja od kuće nema više ništa.
Ova ipak ima i krov!
Što mislite u koje vrijeme je ovo bila zaista „Mala kavana“? Možebitno početkom prošlog stoljeća.
Ovo mi više sliči na reciklažno nego na stambeno dvorište u centru grada.
Glavno da po ljeti stanarima nije vruće.
Evo napretka; krenula je 'obnova'. Još prošli tjedan umjesto dasaka na prozorima visjeli su samo goli okviri. Ružniji nego onaj na vrhu fasade.
(Jadni) Samoborček
Na TV-u sam gledao nekoliko predivnih serija o putovanjima starim vlakovima koje vuku parnjače stare stotinu i više godina. I sasvim dobro rade. Kod nas je uz Ćiru u BiH, najpoznatiji uskotračni vlak bio „Samoborček“ (sjećate li se filma „Tko pjeva zlo ne misli“?). A evo kako danas izgleda jedini „muzejski primjerak“.
Ovako izdaleka i ne izgleda baš tako loše…
…ali kad se priđe bliže vidi se da je to varka.
Tko zna koliko je od ovih SPONZORA njih još na 'životu' i da li 'preživjeli' imaju šoldi za održavanje „posljednjeg Samoborčeka“?
Jedan od sponzora, „Samoborka“, 'živahno' radi (neki bi rekli i 'preživahno'), a kako je smješten u samom Južnom naselju s mnogo stambenih zgrada, svojom bukom izluđuje dio stanara koji stanuju preko puta nje. Žalbe stanovnika nisu urodile plodom jer su (potkupljeni?) inspektori zaključili da je 'sve u granicama dozvoljene buke'. Oni, prirodno, stanuju u nekom tihom kvartu gdje tišinu remeti samo cvrkut ptica.
Dječje igralište u Južnom naselju
Kao i na ulazu u svako dječje igralište 'koči' se ploča s upozorenjem.
Za neke (pesoljubce), koji su vjerojatno nepismeni, upozorenje ne vrijedi. Ali što se može. Kod nas (pa i u Čakovcu o čemu sam već pisao) psi imaju više prava na slobodu kretanja od djece.
Samo igralište je zaista lijepo i opremljeno s puno sprava na kojima se djeca mogu igrati. Od ljuljački do dva betonska stola za stolni tenis. Okolo su raspoređene klupe da djedovi i bake, koji su najčešći čuvari djece, imaju gdje sjesti i odmoriti svoje stare kosti.
Jedna od popularnih spravica za malu djecu – konjić na opruzi.
S vremenom na vrijeme, pričaju stanari naselja, noću zna tuda protutnjati 'tshunami' zvan HVM (hrvatska vampirska mladež koja izlazi u pola noći a vraća se s prvim pjetlima). Iako posljedice nisu jednake onima kao kod tshunamija izazvanog potresom, kako se radi o svjesnim bićima (ili bi barem trebali biti) meni se one čine gorim od onih koje čini nerazumna priroda. Evo slika posljedica.
Otvorena priključna kutija na kandelabru javne rasvjete na dječjem igralištu potencijalna je opasnost da se neko dijete neovlašteno 'priključi na struju' (kako to inače radi Živi zid).
Na ovom postamentu je nekada stajala žaba na opruzi kao onaj konjić gore, ali se nekome od HVM ona očigledno osladila pa ju je demontirao nasilnim putem u želji da ispeče njezine krakove na žaru i pojede. Nažalost, utvrdio je da je ipak pretvrda pa ju je ostavio u ležećem položaju. Drugog dana radnici 'Komunalca' su ostatke odnijeli i još nisu repariranu žabicu vratili.
Preksinoćni 'tshunami' je iz temelja iščupao dvije klupe nedavno postavljene. Očevidno su temelji preplitko bili ukopani. Ništa bez tri metra dubokih i tonu teških temelja.
Na ovom mjestu je već jednom bilo posađeno listopadno drvce, koje je zahvaljujući HVM ubrzo bilo polomljeno. Sad su posadili novo, jelku. Do kada će je dotični pustiti da raste? Tko zna?
Rado bih da ovaj post pročita i gradonačelnik Samobora. No bojim se da on ima prečeg posla od čitanja posta jednog čangrizavog starog blogera.
Post je objavljen 03.06.2015. u 18:36 sati.