semper contra

srijeda, 03.06.2015.

Druga strana Samobora

Opće je prihvaćeno mišljenje kako je Samobor „lepa varoš“. Ne može se reći da u tome nema istine. No ni u jednom gradiću/gradu za koji se priča da je lijep, nisam našao toliko kontrasta kao u Samoboru. Centralni trg je divan (ako se zanemari automobilski promet oko trga), šetnica uz Gradnu je da ne može biti ljepša, klupe, za nas starije dušu dalo, na svakom koraku. Tu idilu pomalo narušava što tuda, kao i po livadama uz šetnicu, ima 'pasa ko Rusa?. No to je danas moda. Ljudi su otuđeni pa spas traže na druge načine, neki na Internetu neki s psima.

Ipak, ne treba otići daleko od glavne ceste, pa i uz samu glavnu cestu, da bi se naišlo na dovoljno ružnih primjera neodržavanih zgrada, kuća dvorišta etc. Kod nas, u Međimurju, takva dvorišta ne vide se često čak ni u romskim naseljima.

A kako sam ja semperc contra, potrudio sam se slikati i tu „drugu stranu Samobora“. Pa evo kako izgleda samo manji dio od onog što bi se još moglo naći da se uđe malo dublje od glavne ceste.

Šetnja glavnom ulicom


Po mojem sudu „najatraktivniji objekt“ nalazi se u glavnoj ulici.



Ćošak te ruševine nalazi se uz sam rub prometnice, tako da je prolaz pokraj nje opasan bilo zbog opasnosti da ti crijep s derutnog krova padne na glavu ili pak da te 'zguzi' neki automobil.


Osim „atraktivnog“ pročelja od kuće nema više ništa.



Ova ipak ima i krov!



Što mislite u koje vrijeme je ovo bila zaista „Mala kavana“? Možebitno početkom prošlog stoljeća.



Ovo mi više sliči na reciklažno nego na stambeno dvorište u centru grada.



Glavno da po ljeti stanarima nije vruće.



Evo napretka; krenula je 'obnova'. Još prošli tjedan umjesto dasaka na prozorima visjeli su samo goli okviri. Ružniji nego onaj na vrhu fasade.



(Jadni) Samoborček

Na TV-u sam gledao nekoliko predivnih serija o putovanjima starim vlakovima koje vuku parnjače stare stotinu i više godina. I sasvim dobro rade. Kod nas je uz Ćiru u BiH, najpoznatiji uskotračni vlak bio „Samoborček“ (sjećate li se filma „Tko pjeva zlo ne misli“?). A evo kako danas izgleda jedini „muzejski primjerak“.

Ovako izdaleka i ne izgleda baš tako loše…



…ali kad se priđe bliže vidi se da je to varka.







Tko zna koliko je od ovih SPONZORA njih još na 'životu' i da li 'preživjeli' imaju šoldi za održavanje „posljednjeg Samoborčeka“?



Jedan od sponzora, „Samoborka“, 'živahno' radi (neki bi rekli i 'preživahno'), a kako je smješten u samom Južnom naselju s mnogo stambenih zgrada, svojom bukom izluđuje dio stanara koji stanuju preko puta nje. Žalbe stanovnika nisu urodile plodom jer su (potkupljeni?) inspektori zaključili da je 'sve u granicama dozvoljene buke'. Oni, prirodno, stanuju u nekom tihom kvartu gdje tišinu remeti samo cvrkut ptica.



Dječje igralište u Južnom naselju

Kao i na ulazu u svako dječje igralište 'koči' se ploča s upozorenjem.



Za neke (pesoljubce), koji su vjerojatno nepismeni, upozorenje ne vrijedi. Ali što se može. Kod nas (pa i u Čakovcu o čemu sam već pisao) psi imaju više prava na slobodu kretanja od djece.



Samo igralište je zaista lijepo i opremljeno s puno sprava na kojima se djeca mogu igrati. Od ljuljački do dva betonska stola za stolni tenis. Okolo su raspoređene klupe da djedovi i bake, koji su najčešći čuvari djece, imaju gdje sjesti i odmoriti svoje stare kosti.



Jedna od popularnih spravica za malu djecu – konjić na opruzi.



S vremenom na vrijeme, pričaju stanari naselja, noću zna tuda protutnjati 'tshunami' zvan HVM (hrvatska vampirska mladež koja izlazi u pola noći a vraća se s prvim pjetlima). Iako posljedice nisu jednake onima kao kod tshunamija izazvanog potresom, kako se radi o svjesnim bićima (ili bi barem trebali biti) meni se one čine gorim od onih koje čini nerazumna priroda. Evo slika posljedica.

Otvorena priključna kutija na kandelabru javne rasvjete na dječjem igralištu potencijalna je opasnost da se neko dijete neovlašteno 'priključi na struju' (kako to inače radi Živi zid).



Na ovom postamentu je nekada stajala žaba na opruzi kao onaj konjić gore, ali se nekome od HVM ona očigledno osladila pa ju je demontirao nasilnim putem u želji da ispeče njezine krakove na žaru i pojede. Nažalost, utvrdio je da je ipak pretvrda pa ju je ostavio u ležećem položaju. Drugog dana radnici 'Komunalca' su ostatke odnijeli i još nisu repariranu žabicu vratili.



Preksinoćni 'tshunami' je iz temelja iščupao dvije klupe nedavno postavljene. Očevidno su temelji preplitko bili ukopani. Ništa bez tri metra dubokih i tonu teških temelja.



Na ovom mjestu je već jednom bilo posađeno listopadno drvce, koje je zahvaljujući HVM ubrzo bilo polomljeno. Sad su posadili novo, jelku. Do kada će je dotični pustiti da raste? Tko zna?



Rado bih da ovaj post pročita i gradonačelnik Samobora. No bojim se da on ima prečeg posla od čitanja posta jednog čangrizavog starog blogera.

03.06.2015. u 18:36 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg

smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte

japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2

huc
astro
ET
k.u.p.
sewen

skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac

vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu

brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2

Nekad bili sad se spominju


lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.