semper contra
utorak, 28.01.2014.
Da li to tako počinje?
...da bi završilo ovako!
Kao što ste vjerojatno primijetili nemam običaj na svom blogu prenositi integralne tuđe tekstove. Obično citiram pojedine dijelove uz svoj komentar. No ovaj put ću učiniti presedan i podastrti vam integralno pismo čitateljice D.B. iz Čakovca (s.c. poznato puno ime i prezime) objavljeno u lokalnom tjedniku. Uostalom, uvjeren sam da tom pismu i ne treba neki veći komentar osim pitanja kojeg donosim u naslovu „Da li to tako počinje?“
Povišenje cijene plina (i vode) i što ćete učiniti, dragi sugrađani?
Nedavna najava o povećanju cijene plina (i vode) zaista je prevršila svaku mjeru! Slijedom te vijesti nazvala sam distributera gdje mi je objašnjeno da je to povećanje cijene posljedica povišenja tarifa. Zamislite dragi sugrađani, prošlo povećanje bilo je posljedica prelaska sa mjerne jedinice metara kubičnih u kalorične vrijednosti, ovo sada je posljedica promjene tarifa. Zaista, kod prošlog povećanja cijena, između ostalog, usmeno su se opravdavali i time da to stoji na njihovim WEB stranicama.
Zapravo to za nas korisnike znači, da oni sutra na svoje WEB stranice mogu staviti bilo koji razlog što će samo po sebi biti dovoljan razlog povećanju cijene, zar ne?, pa nam mogu reći: „Imate obavijest na našim stranicama!“ ili „Poslali smo vam doma!“. Znači, bilo koja nebuloza može proći jer za ovce koje treba ošišati i bilo kakva informacija - je informacija.
Mi pak, često puta u nedostatku izbora, šutimo i međusobno samo frustrirajuće komentiramo. Prava istina samo je distributeru poznata. Možda su zime sve toplije a financijski zahtjevi su jednaki ako ne i veći, garnitura koja postoji nije sve manja...Vas, dragi sugrađani, nitko ništa ne pita. Nitko radi vas neće si smanjiti plaću, sukladno situaciji - smanjite vi gaće. To je problem. Prevelike su!
Vi, dragi sugrađani niste s nikim potpisali Ugovor da pristajete na tu cijenu i da ćete je plaćati. Hoćete li je uopće moći? Vi dragi sugrađani sve ćete prihvatiti jer je u našoj lijepoj Hrvatskoj to sve normalno.
Sutra će se to možda dogoditi sa strujom.itd. ,pa će vam lokalni oci donijeti neke nove namete. I nitko se od nas neće zapitati po isteku vremena, kada čuje daje tamo nekom iz HEP-a ili slične tvrtke isplaćena otpremnina od 200 tisuća ili više kuna - kako je to moguće? Kako je moguće da su novci koje ste vi, mi, svi zajedno plaćali za određenu potrošnju - dakle naši novci potrošeni za nečije otpremnine? I onda ćemo ćuti kako se ništa nije ulagalo u infrastrukturu, ili ćete dobiti račun od Plina da trebate platiti provjeru njihove mreže (kao da njima nije u interesu da li im plin curi). I tko će tu koga prozvati i pozvati na odgovornost?
U nekoj drugoj zemlji koja se ne zove Hrvatska i gdje postoji malo viši nivo svijesti o pravima potrošača ovo zaista ne bi prošlo ovako bezbolno kao u lijepoj našoj.
Jedini izlaz nam je da konačno prestanemo ponavIjati stoljetnu mantru: „Ah, kaj bum pokušaval kad ionak nebum nikaj promenil!“ i da počnemo djelovati - svatko u svom djelokrugu!
P.S. Djelomičan povod da prenesem ovaj tekst je i komentar @borisa na moj prethodni post. Naime, ovo pismo potvrđuje izneseno u mojem odgovoru njemu: administracija i birokracija nisu istoznačnice. Birokracija je ružno naličje administracije. Jedino što se u ovom tekstu ne govori o gluposti birokracije već njezinoj posvemašnoj aroganciji i samovolji. No za nas, običan puk, to je ionako svejedno.
Oznake: pobuna
utorak, 21.01.2014.
Birokracija i pamet
Bilo je to negdje sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Živio sam tada u Doboju. Moj susjed s istog stubišta nije boravio u stanu više od mjesec dana, a kako se struja plaćala prema stvarno utrošenoj energiji, dobio je na kućnu adresu za taj mjesec uplatnicu u kojoj je stajalo da treba uplatiti 0,00 dinara. Naravno da nije uplatio.
Ali ne lezi vraže: nakon mjesec dana stiže opomena s novom uplatnicom na iznos 10 dinara. U opomeni obrazloženje kako nije platio 0,00 dinara i da je sada dužan uplatiti 0,00 dinara plus 10,00 dinara na ime troška opomene (sic!). Odlaskom na 'lice mjesta' susjed je riješio „dug“, nije ništa platio, a obrazloženje je bilo: greška se desila zbog prelaska na elektronski obračun i automatsko ispisivanje uplatnica i opomena u slučaju da kompjutor nije dobio povratnu informaciju da je iznos s uplatnice uplaćen.
Godine idu, ali glupost administracije/birokracije se ne mijenja. Sve u skladu s opće poznatom Einsteinovom izrekom, da je sad ne citiram.
Prije nekih desetak dana supruga je bila u Samoboru i na vratima našeg stana našla pričvršćenu, rukom pisanu obavijest neka ne plaćamo posljednji račun za grijanje jer su odaslani pogrešni iznosi za plaćanje nastali greškom u izračunu. Nakon nekoliko telefonskih razgovora s 'nadležnim ustanovama' koje su zadužene za 'taj slučaj' došao sam do zaključka da se mene ta obavijest ne tiče obzirom da ne grijemo dotični stan. Ako je i obračun bio pogrešan na mom se računu to neće promijeniti pa meni novi račun neće slati. Shodno tome sam uplatio iznos koji mi je na računu bio naznačen. Time je za mene stvar bila riješena.
Ali ne lezi vraže.
Danas primih dopis od 'nadležne ustanove' HEP-TOPLINARSTVO s dva računa i obrazloženjem kojeg dio citiram:
„Poštovani,
(…)
Naime, prilikom pokretanja obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju za razdoblje 12/2013. nije izvršena preraspodjela troškova za isporučenu toplinsku energiju sukladno modelu 3EG, odnosno prema udjelu broja impulsa razdjelnika u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničkom mjerilu toplinske energije već prema modelu 2EG, odnosno prema udjelu grijane površine samostalne uporabne cjeline (m2) u ukupnoj grijanoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije.
(…)“
Kristalno jasno!?
Da kojim slučajem nisam obavio one telefonske razgovore s 'nadležnim ustanovama' prilikom kojeg sam uspio shvatiti komplicirani sustav obračuna utroška toplinske energije u stanovima koji imaju digitalno očitanje potrošnje energije na svakom radijatoru u stanu, vjerujte ne bih shvatio ni slovca od ovog što je napisano u obrazloženju.
Ali to nije sve!
Kao što rekoh dobio sam i dva računa. Jedan s oznakom STORNO, i drugi po kojem trebam namiriti troškove grijanja stana kojeg ne grijem (zašto troškovi a nema grijanja jednom drugom zgodom).
Evo prvog STORNO
…a evo i NOVI račun po kojem trebam platiti iznos.
Molim, obratite pažnju na identičnost svih brojki na oba računa (osim datuma dospijeća računa), kao i iznosa kojeg trebam uplatiti: 221,35 kn. Kao što rekoh, ja sam već uplatio naznačeni iznos smatrajući da do promjene u mojem slučaju ne može biti ako sam dobro shvatio obrazloženje koje sam dobio u telefonskim razgovorima. Time bi i ovaj put za mene slučaj bio okončan.
Unatoč i usprkos svemu, nešto me ipak kopka. Što ako kompjutor koji šalje uplatnice ne prepozna da sam platio navedeni iznos uplatnicom koja je sad STORNO pa mi pošalje OPOMENU da nisam platio NOVI račun, naravno uz troškove opomene. Ne preostaje mi ništa drugo nego – čekati.
I onda neka netko kaže da Einstein nije bio u pravu.
Oznake: birokratski humor
četvrtak, 16.01.2014.
Deja vu 3
U postu Deja vu 2 (od 24. veljače prošle godine) u uvodnoj rečenici napisao sam:
„Iz poštovanja prema vjernicima neću, u kontekstu ovog posta, prikazati slike najpoznatijeg Judinog poljupca ni posljedicu po Onog kojem je bio dodijeljen. One su i onako poznate u cijelom svijetu.“
A potom sam nanizao slike na kojima naši vrli političari izmjenjuju dirljive i srdačne pozdrave uz široki osmijeh na licu. U toj seriji slika bila je jedna koja tek danas postaje aktualna iako je već slika objavljenja odmah ispod nje nagovještavala što bi se moglo desiti u budućnosti. Naime svaki put se ispostavilo da takvi poljupci ne donose sreću onom kome su dodjeljeni.
a ispod nje slika s opisom: „…a sad jedno drugo ne mogu ni pogledati.“
U međuvremenu se situacija mijenjalo po onoj 'toplo-hladno'…
….a onda je jedan od sudionika izmjenjivanja nježnosti završio onkraj brave, da bi drugi to odmah iskoristio da se riješi suparnika. I to na način kako se to nekada radilo u komunističkim zemljama od sjevera do juga: najprije poljubac a onda…, no dobro, u ovom slučaju tek izbacivanje iz stranke, i to bez, pa makar, i montiranog suđenja. Neovisno o tome kako se stranka zove: SDP, HNS, HDZ. To govori samo jedno: sve su one grane istog stabla – SKJ.
….tko je slijedeći?
Oznake: politički humor
utorak, 14.01.2014.
Koga ili što zapravo čuva?
Sjedim jučer u fotelji, gledam TV (vijesti hrvatske dalekovidnice) i razmišljam: „Zašto, dovraga, gubim vrijeme gledajući to elektronsko 'žutilo'?“ U tom momentu zvoni mobitel. Na ekranu nepoznati broj. Anketar pita čitam li novine i jesam li zainteresiran da ih kupujem za 5 kn umjesto 7. Nije to prvi put da nas gnjave takvim pitanjima. Odgovaram da ne samo da nisam zainteresiran nego ih sve manje čitam, da ne kažem uopće ne čitam, jer mi je pun kufer tiskanog i elektronskog 'žutila'.
„Dobro, onda ništa. Oprostite na smetnji!“
Za koji dan, pomislim, opet će netko zloupotrebljavati činjenicu da nisam zabranio objavu mojih brojeva telefona pa će me zvati i nuditi mi 'smeće' za 5 umjesto 7 kuna.
Danas je utorak, izlazi naš tjednik, „najčitaniji u Hrvatskoj“ u kojem jedino što čitam su vicevi a što pogledam su karikature koje onda proberem i s vremenom na vrijeme objavim u mom serijalu 'Smijeh liječi'. Listajući tako stranice tražeći one s vicevima i karikaturama primijetih da je na naslovnici i unutar lista ista slika popraćena različitim naslovima. Tipično za 'žute vijesti'.
Pomislih: vidjela žaba gdje potkuju konja pa digla nogu. Tako glasi narodna poslovica u kojoj se narod/puk izruguje ljudima koji imitiraju svojim ponašanjem i činom nekoga kome nisu ni do gležnja. Nešto slično bi se moglo reći i za naš lokalni tjednik koji odavno imitira naše mainstream dnevne listove i sve više se boji u „žuto“ iako moram priznati da se dosta dugo odupirao toj napasti. Vijest o uspješnosti neke tvrtke ili pak o nekom tko je zadužio grad ili županiju ako se i nađe na prvoj stranici, onda su slika i naslov koji tu vijest prate neusporedivo manji.
Tako u najnovijem broju tjednika četvrtinu naslovne stranice zauzima donja slika…
…a sasvim na dnu, „u kutu nikome na putu“ mala je slika liječnika, poznatog čakovečkog interniste i kardiologa dr. Rudolfa Hranilovića koji nakon 43 godine rada u spašavanju ljudskih života odlazi u mirovinu uz naslov „Dan u kojem se kardiologu stegnulo srce“. On nije – vijest.
„No to nije sve“. Dok na naslovnici stoji da 'policija čuva A. S.' na trećoj stranici istog broja tjednika stoji ista slika ali s malo drugačijim naslovom:
Dakle, policija više ne čuva A.S. već čuva njegovu kuću.
Postavlja se pitanje koga ili što zapravo policija čuva. Poznatog čakovečkog gospodarstvenika zbog događaja s kraja prošle godine koji imaju karakter 'obračuna kod O.K. Coralla' a povezuju se s njegovom osobom, ili pak čuva njegovu kuću da je netko ne digne u zrak ili možebitno ukrade.
Bez obzira o čemu se radi, ovakvo prezentiranje događaja koji su za život ovog naroda važni 'ko lanjski snijeg' predstavlja krajnji oblik 'žutila'. No što očekivati od 'žaba' ako 'konji' to rade na isti način a …………. (stavite umjesto točkica riječ koja vam najviše odgovara) to kupuju ili gledaju. Mora i ona, 'žaba', od nečega živjeti, da ne kažem preživjeti. A i ………. treba dati da se nečim zabavljaju e da bi barem nakratko zaboravili na probleme koji su za njih daleko važniji nego 'lanjski snijeg'!
subota, 11.01.2014.
Krasna zemljo, Istro mila…
Prvi je to stih pjesme koju je 1912. godine napisao Ivan Cukon a uglazbio je Matko Brajša Rašan. Na sjednici 23. rujna 2002. godine pjesma je proglašena himnom Istarske županije. Lijepa je to i uzvišena pjesma, puna patosa, kao što su to bile mnoge domoljubne pjesme s početka dvadesetog stoljeća kad se domoljubni plamen rasplamsao, pogotovo nakon propasti habsburškog carstva, do neslućenih visina.
No otada je prošlo dosta vremena i danas se 'pjevaju' neke malo drugačije pjesme. Ne spominju se Učka, Raša, Mirna, Draga, Lim, gradovi Pazin, Livade, Pula, Buzet pa ni Lošinj i Cres koje je pjesnik 'priljubio' Istri. Pa i posljednji stih:
„Svud pomažu dobri ljudi
nauk žari kano krijes.“
teško da se može primijeniti na mnoge današnje ljude, pogotovo ne na političare.
Zašto takav, reći će mnogi, tmuran i tužan uvod. Takvim mislima potakle su me vijesti koje posljednjih dana emitiraju elektronski i pišu tiskovni masmediji. A one govore kako je nakon kranjske kobasice, istarskog terana, maslinovog djevičanskog ulja, međimurske gibanice, konjâ lipicanaca etc, na red došao još jedan proizvod – pršut. Rat između Hrvatske i Slovenije se, dakle, nastavlja svom žestinom kako to već priliči (dobrim) susjedima uz zajedničku među. Doduše ne topovima i tenkovima već „brendovima“ na gospodarskom bojnom polju. Rat gdje govori oružje nije danas, nadam se barem ne na ovim područjima, moguć iako ni ovaj bez oružja nije manje uništavajući od 'pravog' rata.
U čemu je problem? Istarski su pršutari, naime, odlučili da (sad kad smo ušli u EU) pršut koji oni proizvode 'brendiraju' i u EU kao „istarski pršut“ (u Hrvatskoj je taj naziv zaštićen pa se slovenski kod nas smije prodavati pod 'brendom' - „Maestral“). No proizvođači pršuta iz Slovenije su, zahvaljujući činjenici da su prije nas ušli u EU (a i inače su po tom pitanju ažurniji od nas), svoj pršut proizveden u njihovom dijelu Istre već 'brendirali' pod imenom „istarski pršut“ na cijelom teritoriju EU. Sad traže od EK da arbitrira i zabrani istarskim pršutarima koji pršut proizvode u hrvatskom dijelu Istre 'brendirati' ga kao „istarski pršut“.
Kao glavni argument navode kako je Hrvatska u dokumentima za ulazak u EU (navodno) dio Istre koji pripada njoj imenovala „hrvatska Istra“ (sic!) za razliku od slovenskog dijela koji nosi samo naziv – Istra, bez obzira na minijaturni dio poluotoka koji pripada njima. Jer da to naši političari nisu prihvatili opet bi (navodno) slijedila blokada ulaska. Nešto slično ratu Makedonije i Grčke oko imena Makedonija. Sukladno nazivu dijela Istre koja pripada Hrvatskoj traže da pršut proizveden u tom dijelu Istre na području EU nosi ime, 'brend' – „hrvatski istarski pršut“!!!
„Ali to nije sve“ glasi otrcana fraza mnogih reklamnih spotova pa se tako vodi još jedan (administrativno/birokratski) rat glede Istre. Vodi se on na domaćem tlu bez miješanja stranog elementa. Boris Miletić, gradonačelnik Pule i budući šef IDS-a kaže (prema J.L. s nadnevkom 11. siječnja ove godine): „Nismo protiv regija, ali Istra mora biti zasebna. O tome najbolje svjedoči i jednoglasno usvojena Deklaracija o jedinstvenosti (sic!) Istre koju su na inicijativu IDS-a podržali svi županijski vijećnici, neovisno o stranačkom predznaku.“
Znači li to da ono „hrvatska“ Istra iz ugovora o pristupanju Hrvatske, dakle i Istre, u EU, za podnositelje Deklaracije ne vrijedi pa žele zasebnu Istru? I drugo: znači li to da potpisnici Deklaracije ne priznaju Istrom onaj dio poluotoka koji Slovenci zovu Istra i posljedično tomu ne smatraju ga dijelom poluotoka Istre? Ne vjerujem, naime, da bi Slovenci pristali taj dio poluotoka prepustiti/vratiti i tako dati puni smisao pojmu zasebna Istra!
Neovisno o tome o kojem se od ova dva slučaja radi (a nisu jedini i ne odnose se samo na Istru), oni zorno pokazuju dvije stvari. Jedna je nesposobnost naših političara da misle i vide dalje od svog nosa i druga koja pokazuje kamo vodi politika koja ne vodi brigu o nacionalnim interesima već o osobnim interesima političara kojima je ulazak u EU prvenstveno služio za osobnu promociju vlastite „genijalnosti“.
ponedjeljak, 06.01.2014.
Prolazak fronte
Gledajući svaku večer, nakon Dnevnika, prognozu vremena i grafičke prikaze hrvatskoj dalekovidnici najupečatljiviji mi je prikaz atmosferskih fronti. Na crtežu su prikazane kao crte koje predstavljaju oblake što od zapada prema istoku plove prema i preko naših krajeva. Iako prikazane kao malo deblje linije u plavoj ili crvenoj boji, s šiljcima ili polukuglama na prednjoj strani ovisno radi li se o toploj ili hladnoj fronti, nikada ih nisam zamišljao kao sloj oblaka iza kojeg se nalazi nebo bez oblačka.
Danas, završavajući pranje suđa nakon objeda, sasvim slučajno bacih pogled kroz balonski prozor okrenut prema istoku i ostadoh bez daha. Na nebu: atmosferska fronta baš onakva kakvu gledam na grafičkim prikazima vremenske prognoze. Kretala se od sjevero-zapada prema jugo-istoku poput goleme sive ploče a iza nje ostajalo je potpuno čisto, svjetlo plavo nebo. Evo kako je to izgledalo kroz dva sata. Prvu sam fotografiju napravio oko 13 a posljednju oko 15 sati.
petak, 03.01.2014.
Bojovnici za čistu Hrvatsku
Potkraj svake godine uobičajeno je birati razno-razne NAJ-face. NAJ-sportaši, NAJ-političari (u negativnom smislu prvenstveno), NAJ-glumice, NAJ-pisce (primjerice N.C., doduše s višegodišnjom zadrškom), NAJ-pjevače etc, etc.
U toj poplavi NAJ-titula nekako nam je promakao izbor NAJ-bojovnika za čistu Hrvatsku. Ideja za takav izbor pala mi je na um čitajući nedavno dva članka u novinama i gledajući 2. siječnja emisiju „Labirint“ na hrvatskoj dalekovidnici.
U prvom od dva spomenuta članka stoji da se britanska kraljica Elizabeta II. posthumno ispričala matematičkom geniju Alanu Turingu koji je saveznicima olakšao pobjedu u Drugom svjetskom ratu. On je prije 60 godina osuđen zbog homoseksualnosti, kemijski kastriran, a zatim je život okončao suicidom. Kraljičina isprika uslijedila je na inicijativu ministra pravosuđa Chrisa Graylinga.
Za one koji to ne znaju Alan Turing otac je modernog računarstva i umjetne inteligencije. U Ijeto l939.Turing je, zajedno s najboljim britanskim stručnjacima, angažiran na vladinu projektu razbijanja njemačkog sustava šifriranja. Turing i njegovi suradnici već za godinu dana dešifrirali su Enigmu, najvažniji njemački sustav šifriranja. Dešifriranje Enigme, smatra se, skratilo je Drugi svjetski rat za barem godinu dana.
Unatoč i usprkos doprinosu u pobjedi nad nacističkom Njemačkom Turing je 1952. završio na sudu zbog homoseksualnosti koja je tada u Britaniji bila izvan zakona. Turing se suočio s izborom: ili jednogodišnja kazna zatvora ili pristanak na kemijsku kastraciju. Izabrao je kastraciju, u sklopu koje je jednom tjedno primao injekcije estrogena. Narasle su mu grudi, postao je impotentan i pao u tešku depresiju. Naposljetku,u lipnju 1954. kućna ga je pomoćnica našla kako nepomičan leži u krevetu s napola pojedenom jabukom. Obdukcija je pokazala da se Turing otrovao cijanidom koji je umetnuo u jabuku. Prema urbanoj legendi, ta jabuka bila inspiracija za logo Applea.
Druga je vijest od prije nekoliko dana iako se sam događaj zbio još u listopadu prošle godine. Ona glasi: „Veleposlanik Finske Timo Rajakangas predao je svoje vjerodajnice predsjedniku Josipoviću u listopadu 2013. Tada je predsjedniku predstavio i svog bračnog druga. Svog partnera upoznao je dok je bio generalni konzul u Hong Kongu. U Finskoj činjenica da je gay ni na koji način nije utjecala na njegovu diplomatsku karijeru. Djelovao je na Baltiku, u Hong Kongu, Rusiji i sada u Hrvatskoj. On nije jedini finski veleposlanik u regiji s istospolnim partnerom. U gay braku je i njegov kolega Peka Metsko u Ljubljani.“
Ova dva događaja dali su mi povod da predložim izbor za prvog NAJ-bojovnika čiste nam Hrvatske (točnije Bojovnicu) u 2013. godini. Za drugog su me inspirirali događaji iz protekle godine koje je u kratkim osvrtima prikazao posljednji „Labirint“. Ovaj bi titulu zaslužio kao Čistač Lijepe naše od komunjara, ćirilice (čitaj Srba), titoista, jugonostalgičara, partizančuga, najkraće Bojovnik protiv svih onih koji se usuđuju i na trenutak pomisliti da je u Hrvatskoj bilo išta dobro u vrijeme tzv. 'mračnih vremena' od 1945. do 1991. godine (pa i kasnije ako su na vlasti oni koje on naziva 'komunjarama').
Ne tvrdim da je ovo dvoje bojovnika za čistu Hrvatsku jedino koje zavređuju tu titulu (primjerice tu je i R.Tomšić koja izjavljuje da su u Hrvatskoj samo čisti Hrvati domaćini, a svi ostali gosti) no obzirom da sam o jednom 'U ime obitelji' slušao i čitao u svim mas-medijima tijekom gotovo cijele protekle godine, a s drugim se susrećem na svom blogu već godinama smatrao sam za potrebnim da ih s moje strane predložim za jednu tako domoljubnu i nadasve hvalevrijednu titulu.
Izaberemo li njih ne samo za laskavu titulu „Bojovnika za čistu Hrvatsku“, već ih i izaberemo da vode ovu Lijepu našu, ako se kojim slučajem odluče osnovati stranku 'Bojovnici za čistu Hrvatsku', možemo biti sigurni da ćemo i mi čekati najmanje šezdeset godina da se ispričamo 'pederčinama' i 'lezbačama' što im nismo dozvolili da se njihova veza smije zvati brakom.
Jednako tako dugo, ako ne i dulje, čekat ćemo da na 'komunjere', 'partizančuge, 'titoiste', 'jugonostalgičare', ateiste, agnostike, nevjernike, bezbožnike i zagovornike mrskog nam 'srpskog' pisma konačno primijenimo drugu zapovijed „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“.(Evanđelje Mk 12/31) iako je kandidat za titulu u toj domeni, koliko predmnijevam, veliki vjernik, kršćanin, pače katolik.
Zato glasajmo za njih kao NAJ-bojovnike za čistu Hrvatsku kako bi bili sigurni da nam se barem šezdeset godina neće dogoditi nešto tako sablažnjivo kao jadnim Englezima i Fincima. Dokažimo tim oholim Englezima da smo ipak veći tradicionalisti od njih, a pederima sklonim Fincima da se od hladnoće treba zakloniti samo u naručju drugog spola. A do tada će pak, siguran sam, čisti Hrvati zaboraviti kako ćirilica uopće izgleda pa ako se i pojavi na nekoj ploči pomislit će da se radi o kineskom pismu. A ono nam ne smeta, kaj ne? Kinezi su nam ipak miliji od Srba pa makar zbog njihove jeftine robe naši čisti Hrvati ostaju bez posla.
