semper contra
utorak, 23.10.2012.
Povratak u budućnost EU
Tamo negdje početkom proljeća poslao mi je jedan poznanik, a možda je bila i poznanica, ne sjećam se više, kalendar događanja nakon ulaska Hrvatske u EU. Mislio sam ga objaviti nekoliko dana nakon tog 'povijesnog čina' t.j. ulaska hrvatskog puka u 'n'-tu asocijaciju država, naroda i nacija (kako bi onda imao protiv čega se boriti slijedećih nekoliko desetljeća). No kako su se nad ulaskom Lijepe naše u EU zacrtanog datuma 1. srpnja 2013. počeli nadvijati 'crni oblaci', u političkoj meteorologiji zvani, 'Danke Deutschland', odlučio sam štovanim štiocima prezentirati tekst malo prije vremena.
Možebitno da je nekima kalendar događaja poznat no nije za zgorega ponovo ga obnoviti. Ako se obistine predviđanja u tom kalendaru mi ćemo biti na konju. Samo ne znam što će onda jadna Europa.
Pa evo kako je sudbinu EU pročitala u svojoj staklenoj kugli 'baba vračara'.
2013. Hrvatska postaje članica EU.
2014. Zabilježen veći broj novozaposlenih u administraciji EU s prezimenima iz Dalmatinske Zagore i Zapadne Hercegovine. Todorić otvara prvi 'Konzum' (bez 'uma') u Bruxellesu.
2015. Troškovi javne nabave za administraciju EU rastu iznenada za 300%.
2016. Sve građevinske poslove u Bruxellesu dobivaju tvrtke s imenima Matić i sinovi, Mucić građenje, Jozićbeton i sl.
2017. Željko i Nevenka Kerum postaju prvi (braco i seka) zastupnici Europskog parlamenta.
2018. Predsjedavajući EU komisije postaje Željko Kerum, europarlamentarac iz Splita i daje izjavu: "Zna san da će se to dogodit jer ja znan posal!"
2019. Počinje gradnja najvećeg kipa Isusa na svijetu, na glavnom trgu u Bruxellesu.
2020. Stanovnici Njemačke, Francuske, Nizozemske, Belgije počinju emigrirati u Južnu Ameriku, Australiju...
2021. Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija i ostale zapadnoeuropske zemlje napuštaju EU, dok u istoj ostaju samo nove članice: Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo i Albanija (možebitno i Slovenija ako je do tada ne asimiliraju ovi potonji).
2022. Zapadnoeuropske zemlje uvode VIZE za članice EU!
Kraj!
petak, 19.10.2012.
Zemlja (ne)znanja
Još ne tako davno ovom Lijepom našom orio se poklič vrlih nam političara 'Hrvatska, zemlja znanja'. Kao, treba nam visokoobrazovan puk pa ćemo se onda, uz njihovo znanje i pamet, lako izvući iz govana u koji nas je uvalila ova 'ekonomska kriza' (da li samo ona?).
No u posljednje vrijeme ne čuje se više ni odjek tog pokliča. Glasniji su oni o kojima ovisi uspjeh ili neuspjeh Hrvatske kao zemlje znanja. Pa umjesto da podučavaju kako bi Hrvatska to i postala, oni izašli na ulice i, vidi bezobraznika i drznika, ne dozvoljavaju vladi da im u ovim kriznim vremenima smanji njihova prava, čitaj plaće. A vlada, kao jadna, ne zna odakle da namiri novac za njihove prinadležnosti, dok istovremeno izdvaja za znanost, kako je poznato, 'velikih' 0,7% (slovima nula zarez sedam posto) famoznog BDP. Za razliku od, na pr., Danke Deutschland, sa svojih 'mizernih' 3,5% (ovo neću slovima).
Neki pokvarenjaci savjetuju Vladu da malo opelješi banke, da malo skreše birokraciju (i 'prekobrojne' usmjeri na produktivni rad), a oni najbezobrazniji, vidi te pokvarenjake, čak traže da se prinadležnosti saborskih zastupnika, članova vlade i onih redom sve do gradonačelnika i načelnika 'usuglase' s prinadležnostima onih koji dohodak stvaraju ili pak rade društveno koristan posao. Kao na primjer spomenute 'galamdžije'.
No to je tek jedna strana medalje. Postoji i ona druga a koja bi trebala odgovoriti na pitanje: treba li uopće Hrvatska biti 'zemlja znanja'?!
Evo neki dan u Večernjaku čitam kako će šesdesetorica mladih, fakultetski obrazovanih i najboljih studenata FER-a, koji su ovih dana doktorirali, teško naći posao.
Do nedavno sam mislio da samo završeni studenti društvenih fakulteta teško dolaze do posla. No prema Večernjaku ta 'pošast' se proširila i na tako atraktivne fakultete kao što su FER. Dok su još nedavno studenti tog fakulteta čekali po završetku školovanja na posao tek nekoliko dana, danas ih se može naći i kao poslužitelje na benzinskim pumpama.
Pogledaj, međutim, te 'prepotentne' i 'nadobudne' mladce. Umjesto da su zadovoljni što mogu raditi makar i na benzinskoj pumpi, ili iskoristiti mogućnost stjecanja prakse uz 1600 kunića 'plaće', ako ih naravno poslodavci prime (to su oni koji imaju a nemaju, što imaju a što nemaju zaključite sami), oni bi u inozemstvo: Kanadu, Australiju, Novi Zeland, Ameriku. Sve neke prekomorske zemlje. Jer, kažu, ni u Europi (u koju mi glavačke srljamo) nema za njih posla. Neki 'zlonamjerni' ljudi iznose podatak da ih je tako 'trbuhom za kruhom/znanjem' otišlo preko 30.000 (neću slovima).
Zgodno je to!
Ovdje se jeftino (da ne kažem baš besplatno) školuju, vlada se mora natezati s njihovim učiteljima i profesorima, porezni obveznici sve to lijepo plaćaju, a oni bi onda preko mora da tamo prodaju svoje stečeno (ili kupljeno) znanje. Najrazvijenijim zemljama, usput budi rečeno! I tako ispada da oni što ostaju na 'rodnoj grudi' školuju stručnjake i 'transferiraju' ih drugima, gospodarskim tigrovima, koji na taj način dobivaju jeftino stručnjake a ni luk jeli ni luk mirisali.
I sad recite: trebali Hrvatskoj uopće Znanja?
nedjelja, 14.10.2012.
10 zapovijedi EU-birokrata
Nakon zatvaranja šest godina dugih pregovora o pristupanju Hrvatske u EU, u dokumentu za zatvaranje poglavlja 35 nabrojeno je 10 (slovima: deset) područja iz poglavlja o pravosuđu u kojima se od Hrvatske očekuje daljnji napredak. To su:
1. Nastavak djelotvorne primjene strategije sudstva i akcijski plan.
2. Nastavak jačanja neovisnosti, odgovornosti, nepristranosti i profesionalizma u pravosuđu.
3. Nastavak jačanja efikasnosti pravosuđa.
4. Nastavak poboljšanja procesuiranja slučajeva ratnih zločina pred domaćim sudovima.
5. Nastavak osiguranja održivih dokaza o rezultatima u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije.
6. Nastavak jačanja preventivnih mjera u borbi protiv korupcije i sukoba interesa.
7. Nastavak jačanja zaštite manjina
8. Nastavak rješavanja pitanja povratka izbjeglica
9. Nastavak jačanja zaštite ljudskim prava.
10. Nastavak pune suradnje s Haaškim sudom
Bilo je to krajem lipnja A.D. 2011. Naši vrli političari su pomislili: kad to ispunimo nema više 'zapovijedi'!
No nakon nešto više od godine dana EU birokrati poslali su nam ponovo 10 (slovima: deset) zapovjedi kako slijedi (zašto uvijek baš deset?):
1. Potpisati ugovor o privatizaciji Brodosplita i donijeti neophodne odluke za pronalazak održivog rješenja za 3. maj i Brodotrogir kako bi se dovršio preustroj brodogradnje. (NOVO!)
2. Provesti mjere za jačanje djelotvornosti sudstva i smanjiti broj neriješenih predmeta. (točka 3. iz prvih 10 zapovijedi)
3. Usvojiti novo zakonodavstvo za primjenu zakona kako bi se osigurala provedba sudskih odluka. (proširena točka 3.).
4. Hitno uspostaviti Komisiju za sprečavanje sukoba interesa (proširena točka 6.).
5. Usvojiti novi zakon o pristupu informacijama. (NOVO!)
6. Dovršiti usvajanje podzakonskih akata kako bi se proveo zakon o policiji. (NOVO!)
7. Dovršiti granični prijelaz na Neumskom koridoru. (NOVO!)
8. Postići ciljanu razinu za 2012. u broju i odabiru osoblja granične policije. (NOVO!)
9. Finalizirati i usvojiti migracijsku strategiju. (NOVO!)
10. Povećati kapacitete za prijevod i reviziju pravne stečevine EU. (NOVO!)
Bilo je to 10. listopada A.D. 2012.
Od ovih deset zapovijedi, novih je sedam, a tri od njih su malo 'podebljana'. Do 1. srpnja A.D. 2013. vjerojatno će doći još koji 'paket' s deset novih ili pak djelomično 'podebljanih' zapovjedi. Koliko će ih biti to vjerojatno za sada ne zna nitko. Zato ovaj post završavam s:
nastavit će se….
srijeda, 10.10.2012.
'Škrti' Međimurci
Piše @alexxl u jednom od svojih postova:
Moj Zmaj!
Kuha ona graha doma!
Ja uopće ne kužim od kud ljudima ideja da je to, sirotinjska hrana, nekaj bljak. Možda od škrtih Međimuraca, a takve jebem doma, tek toliko da znate.
No ve kaj on dela s nekim Međimurcima (valjda Međimurkama se nadam) ja baš i ne bi komentiral. Više bi se osvrnul na onaj pridjev 'škrti'.
Dugo je trajal rat između Varaždinaca i Međimuraca čiji je regionalni tjednik ima veću tiražu pa su i jedni i drugi uz naziv lista na prvoj stranici stavljali 'najtiražniji regionalni tjednik'. E sad ne znam je li konačno riješena ta dilema, no odjednom 'Varaždinske vijesti' su ispustile taj slogan, a 'Međimurje' ga je prevelo u 'Županijske novine najčitanije u Hrvatskoj'.
Je tome se bog i bogme nebre niš zameriti. Jer ma koliko bila tiraža 'Međimurja' ono je sigurno najčitanije. Jedan broj pročita najmanje deset čitatelja
!srijeda, 03.10.2012.
Toni
Otišao je.
Sa kim ću sad šuteći
razgovarati.
Znamo se preko trideset godina. U našem 'Plavom podrumu', kafiću u firmi, preko dvadeset godina znali smo ponekad sjediti jedan nasuprot drugog, piti jutarnju kavu i ne progovoriti jedne jedine riječi. A ipak smo razgovarali. O gljivama, o njegovim šetnjama, o pčelama, o mojim dilemama i trilemama, o poslu, o politici. Bez riječi, samo pogledima.
Ako jednog od nas nije bilo, drugi se pitao - gdje je? Kava nam tad nije prijala.
Kad sam otišao u mirovinu nedostajali su mi ti naši 'nemušti' razgovori'. Prije dvije godine morao je u bolnicu. Operacija. Povratak kući. Između dva boravka u bolnici družio se sa svojim pčelama. Pa opet bolnica.
Kako su dani prolazili sve mu je teže bilo razgovarati. Brzo se umarao. Ali nikada se ni jednom riječju nije žalio na sudbinu. I nije gubio nadu.
Prije kratkog vremena druga operacija, povratak kući. Nakon nekoliko dana opet bolnica.
Ovog puta se nije vratio.
utorak, 02.10.2012.
Za svaki slučaj
Nedavno je u našem soliteru renovirano dizalo. Ne kompletno već napajanje pogonskog motora i sustav upravljanja. Sustav je programiran (danas je to lako izvesti 
) da se svjetiljka u kabini ugasi ako se dizalo ne pozove kroz neko kraće vrijeme. Hvale vrijedan zahvat!
Na nacionalnom planu možda će ova ušteda otkloniti potrebu gradnje novih elektrana, naročito one na ugljen. Na sreću i zadovoljstvo 'zelenih'. Za nas stanare korisno što ćemo plaćati manje račune za utrošenu električnu energiju u zajedničkim prostorijama.
U skladu s direktivom EU da se koristi fluo rasvjeta - u narodu popularno zvana 'štedna žarulja' - koja troši manje električne energije (laici bi rekli 'struje') a daje više svjetla (stručno 'svjetlosnog toka'), umjesto dosadašnje svjetiljke sa sijalicom sa žarnom niti ugrađena je svjetiljka s dvije fluo cijevi po 20W (za ljubitelje matematike 2x20W=40W). Bilo je to prije nekih dva tri mjeseca.
Vidjevši to, pomislio sam, kako će zasigurno zbog učestalog paljenja i gašenja fluo cijevi brzo 'krepati'. Bilo bi bolje da je za taj slučaj ugrađena svjetiljka s običnom žaruljom od 40W. Svjetla bi bilo dovoljno, ta nitko neće u dizalu čitati sitno napisane upute na kutijama pojedinih proizvoda, a takve žarulje su prikladnije za režim rada kod kojeg se često pale i gase.
I nisam se prevario. Vrativši se s mora, ušavši u dizalo, uočio sam da se cijevi već pale sa zadrškom. Znak da će uskoro 'kihnuti'. To me podsjetilo da sam, čitajući o odluci EU-birokrata o zabrani proizvodnje i prodaje običnih žarulja, bio odlučio stvoriti zalihu takvih sijalica od 25, 40 i 75 W da mi se nađu za rasvjetu u kupaonici, WC-u, smočnici/špajzi, hodniku i na balkonu. Svagdje gdje rasvjetu palim i gasim vrlo često a svjetiljka nije dugo uključena.
I eto, neki dan se sjetih toga u trgovini i s police pokupih sve žarulje navedenih snaga koje su tamo bile izložene. Evo ih u mojem ormariću.
Vjerujem da će mi biti dovoljno dok EU-birokrati ne shvate grešku svoje 'dektive' (kao na primjer o 'ravnim krastavcima') ili pak dok ne odem tamo gdje ni svjetiljke ni sijalice nisu potrebne. Gdje svijetli ili vječni oganj ili pak božanska svjetlost
!
