Još ne tako davno ovom Lijepom našom orio se poklič vrlih nam političara 'Hrvatska, zemlja znanja'. Kao, treba nam visokoobrazovan puk pa ćemo se onda, uz njihovo znanje i pamet, lako izvući iz govana u koji nas je uvalila ova 'ekonomska kriza' (da li samo ona?).
No u posljednje vrijeme ne čuje se više ni odjek tog pokliča. Glasniji su oni o kojima ovisi uspjeh ili neuspjeh Hrvatske kao zemlje znanja. Pa umjesto da podučavaju kako bi Hrvatska to i postala, oni izašli na ulice i, vidi bezobraznika i drznika, ne dozvoljavaju vladi da im u ovim kriznim vremenima smanji njihova prava, čitaj plaće. A vlada, kao jadna, ne zna odakle da namiri novac za njihove prinadležnosti, dok istovremeno izdvaja za znanost, kako je poznato, 'velikih' 0,7% (slovima nula zarez sedam posto) famoznog BDP. Za razliku od, na pr., Danke Deutschland, sa svojih 'mizernih' 3,5% (ovo neću slovima).
Neki pokvarenjaci savjetuju Vladu da malo opelješi banke, da malo skreše birokraciju (i 'prekobrojne' usmjeri na produktivni rad), a oni najbezobrazniji, vidi te pokvarenjake, čak traže da se prinadležnosti saborskih zastupnika, članova vlade i onih redom sve do gradonačelnika i načelnika 'usuglase' s prinadležnostima onih koji dohodak stvaraju ili pak rade društveno koristan posao. Kao na primjer spomenute 'galamdžije'.
No to je tek jedna strana medalje. Postoji i ona druga a koja bi trebala odgovoriti na pitanje: treba li uopće Hrvatska biti 'zemlja znanja'?!
Evo neki dan u Večernjaku čitam kako će šesdesetorica mladih, fakultetski obrazovanih i najboljih studenata FER-a, koji su ovih dana doktorirali, teško naći posao.
Do nedavno sam mislio da samo završeni studenti društvenih fakulteta teško dolaze do posla. No prema Večernjaku ta 'pošast' se proširila i na tako atraktivne fakultete kao što su FER. Dok su još nedavno studenti tog fakulteta čekali po završetku školovanja na posao tek nekoliko dana, danas ih se može naći i kao poslužitelje na benzinskim pumpama.
Pogledaj, međutim, te 'prepotentne' i 'nadobudne' mladce. Umjesto da su zadovoljni što mogu raditi makar i na benzinskoj pumpi, ili iskoristiti mogućnost stjecanja prakse uz 1600 kunića 'plaće', ako ih naravno poslodavci prime (to su oni koji imaju a nemaju, što imaju a što nemaju zaključite sami), oni bi u inozemstvo: Kanadu, Australiju, Novi Zeland, Ameriku. Sve neke prekomorske zemlje. Jer, kažu, ni u Europi (u koju mi glavačke srljamo) nema za njih posla. Neki 'zlonamjerni' ljudi iznose podatak da ih je tako 'trbuhom za kruhom/znanjem' otišlo preko 30.000 (neću slovima).
Zgodno je to!
Ovdje se jeftino (da ne kažem baš besplatno) školuju, vlada se mora natezati s njihovim učiteljima i profesorima, porezni obveznici sve to lijepo plaćaju, a oni bi onda preko mora da tamo prodaju svoje stečeno (ili kupljeno) znanje. Najrazvijenijim zemljama, usput budi rečeno! I tako ispada da oni što ostaju na 'rodnoj grudi' školuju stručnjake i 'transferiraju' ih drugima, gospodarskim tigrovima, koji na taj način dobivaju jeftino stručnjake a ni luk jeli ni luk mirisali.
I sad recite: trebali Hrvatskoj uopće Znanja?
Post je objavljen 19.10.2012. u 22:15 sati.