Komentari

sempercontra.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing


  • fra gavun

    A tako je! Jednog nogometaša naprimjer, 'proda' se za neke cifre od
    kojih boli glava, a što onda ne bi tako i visokoškolovane stručnjake?

    avatar

    20.10.2012. (00:21)    -   -   -   -  

  • jorgovanimirisni

    Dobar tek Alexxl!

    Indijskom govedu navalilo,prirodna pojava,mora se i nema stida,govedu se ne zavidi a pitam se da li se može oprostiti manijaku autoru bloga alexxl.blog.hr za krađu tuđih osobnih fotografija sa internet stranice i retuširati po želji na onako prostački način?Neka se srami i on i oni koji ga na onako primitivan način podržavaju!

    Tebi Alexxl dobar tek
    zaslužuješ,e pa nek
    dosta je i tvojih torti
    kojih imaš više sorti
    a fra gavun budel skužit
    rado će ti se pridružit
    i sam bloger ToxFox
    ovdje će zaburit nos!

    Ti Alexxl samo kusaj
    od sriće se u prsa busaj
    kusaj si do mile volje
    sve pokusaj brže,bolje
    ako Semper Contra svrati
    sve će sam ti pokusati!

    Utipkati naslov i otvorit će se uz fotografije!

    avatar

    20.10.2012. (04:56)    -   -   -   -  

  • jorgovanimirisni

    Uslast ti Semper Contra druže iz doba Kumrovečkog Joce!

    avatar

    20.10.2012. (04:58)    -   -   -   -  

  • blade777

    Bez znanja nema napretka.
    To znanje nije besplatno, pa u skladu sa činjenicom prokletstva novca, sve što je potrošeno, prije odlaska, treba naplatiti.
    Građani koji ostaju, nesmiju biti kažnjeni zbog svoje odluke o ostanku, a oni koji odlaze, neka odlaze, ali trebaju platiti ono što su koristili, ništa više i ništa manje.
    Zbog odlaska naših građana van Hrvatske, poreski obveznici trpe štete koje prelaze desetke milijardi eura.
    To školovanje je netko morao platiti, a troškovi školovanja nisu jedini troškovi. Uz te troškove, postoje i troškovi za uzdržavanje.

    Kompletan sistem i fiskalni i monetarni, pogrešan je.
    Sve to što je pogrešno, ide na ruku bogatih zemalja, primjerice Njemačke, a naši građani, ma gdje bili, u očima tih bogatih njemaca, uvijek ostaju "slave",

    avatar

    20.10.2012. (07:52)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Postoji logičan bijes ljudi prema javnim i državnim službama, koji se svaki put aktivira kad morate čekati u redu za besmislen papir i vidite da četiri službenika ne rade ništa. Taj je osjećaj zadnje vrijeme podgrijavan, ali je onda usmjeren (umjesto prema besmislenim agencijama, uredima, općinama) prema onima koji "proizvode" znanje, zdravlje...

    avatar

    20.10.2012. (10:03)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    "S faksa na posao"
    "S posla u grob"

    avatar

    20.10.2012. (11:00)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Kad mi tako kažu a ja drito: dajte mi otkaz pa sami obrazijte svoju djecu.

    avatar

    20.10.2012. (11:11)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    u zemlji čobana znanje je svakako suvišna stavka

    avatar

    20.10.2012. (11:50)    -   -   -   -  

  • M.

    Dragi semper contra,

    sve to stoji s poreznim obveznicima. ALi, postoji par točaka koje ipak treba naglasiti:

    1. Kao prvo, razumno je pretpostaviti da je većina mladih svoje diplome i svjedodžbe zaslužila. Dakle, dobili su ih na temelju svojeg ZNANJA, a ne zato što su porezni obveznici plaćali.

    2. Kao drugo, pretpostavljam da su isto prošla vremena kad je ljudima bilo zabranjeno se kretati i SLOBODNO izabrati svoje mjesto za život. Svaki čovjek je apsolutno slobodan izabrati gdje će živjeti - i mislim da to ljudsko pravo NIKOME ne bi trebalo biti zabranjeno. Stoji u našem Ustavu u kojeg se tako svi zaklinju (ali očito kad njima paše).

    3. Time dolazimo i do treće točke. Odlaskom mladih iz Hrvatske naravno Hrvatska puno gubi. Ti će mladi doduše svejedno neizravno doprinositi i Hrvatskoj (npr znanstvenici i inženjeri - znanost je u svakom kutku svijeta ista i povezana), ali neće direktno doprinositi hrvatskom gospodarstvu i društvu. To je ogromna šteta, ali da se možda porezni obveznici zapitaju, prije nego što pitaju gdje su njihovi novci uloženi u obrazovanje, možda da se zapitaju zašto ne funkcioniraju ostale komponente nužne za stvaranje novih radnih mjestaa i funkcioniranje gospodarstva? Zašto ne funkcionira gospodarska politika, zašto ne funkcionira radna politika? Porezni obveznici plaćaju i sve ostale političare i državne službenike, zašto je recimo toliko teško otvoriti firmu u Hrvatskoj i pošteno poslovati? Tu se, dragi porezni obveznici, ne bi bunili?

    4. Stoga mislim da je vrlo licemjerno prebacivati krivnju na mlade koji žele otići i koji na kraju krajeva žele samo jedno: normalno radno mjesto od kojeg se može živjeti. Tu želju imate ili imali ste i vi, dragi porezni obveznici. Pa dakle, zašto je kod vas sve ok, a mladi su odjednom veleizdajnici nacije samo zato jer ćele od svoje plaće ne samo preživljavati nego i živjeti (iako je i preživljavanje od plaće danas privilegija u Hrvatskoj).

    Mnogi od tih mladih bili su mlađi od 18 kroz devetesete ili dvijetisućite. Dakle, nisu mogli glasati, nisu mogli suodlučivati. Ali vi, dragi porezni obveznici, mogli ste i glasati i suodlučivati. Što ste poduzeli u vezi toga da Hrvatska bude normalno mjesto za život?

    5. Vi ste, dragi porezni obveznici, često profitirali od gospodarskog booma u 60-tima i 70tima, od uzimanja jeftinih kredita još tamo u mračnom socijalističkom dobu a i kasnije, u doba svjetle demokracije. Koliko znam, velika većina ljudi starijih od 50 je uzmogla izgraditi svoje kuće i svoje stanove. Danas, za dobiti kredit za izgraditi kuću treba se obvezati na dužničko ropstvo do kraja života. Možda, dragi porezni obveznici, mladi ne žele živjeti u dužnićkom ropstvu? Možda ne žele preživljavati od 1000 kuna mjesečno jer ne mogu? Jeste li ikada pomislili na to?

    6. U vezi mobilnosti, nije toliko bitno idu li mladi van, nego da li se i vraćaju. Jedan diplomirani stručnjak, koji ode van i doktorira i onda se vrati natrag u Hrvatsku, sigurno ima više iskustva od nekog ko je doktorirao u Hrvatskoj na nekom projektu koji zanima samo par ljudi u Hrvatskoj. Jedan inžinjer, koji ode van i skupi iskustvo u nekoj uspješnoj firmi, sigurno ima više iskustva i širinu horizonta. Što, dragi porezni obveznici, poduzimate da se takvi, visoko obrazovani ljudi, mogu i vratiti u svoju domovinu, u koju bi se mnogi rado vratili, ako ništa drugo, zato jer ih uz domovinu vezuje obitelj i prijatelji? Pretpostavljam - NIŠTA. ALi ćete zato jamrati na mlade u svojim izgrađenim vikendicama i prigovarati, eto, zašto mladi ne žele raditi besplatno, tako da si tek sa 60 mogu priuštiti stančić ??

    7. Što se tiče obrazovanja u školi i na fakultetu, koji ste vi dragi porezni obveznici eto "platili", moram vam reći: Hvala puno za takvo obrazovanje i NE PONOVILO SE!

    Hrvatska nije zemlja znanja, nije nikada ni bila. Hrvatska je zemlja u kojoj ljudi očekuju da im se na zlatnom tabletu sve servira, a spremni su u svakom trenutku jamrati i prigovarati i misliti samo na svoja prava, a ne i na svoju ODGOVORNOST.

    Ali ja sam još uvijek optimist da se nešto može promijeniti. Možda je to iracionalno i bedasto razmišljanje - ali i to je ponekad hrvatska karakteristika.

    Lijep pozdrav od inžinjera iz inozemstva!

    P.s. taj članak ionako nije baš realističan - pomisao da doktori znanosti odjednom gube posao u znanosti, a prije tog su mislili da imaju zagarantirano radno mjesto u znanosti je potpuno nerealistična. To su kod nas još ostaci pogrešnog sustava. Nigdje u svijetu jedan doktor znanosti nema zagarantirano radno mjesto do penzije u znanosti (kao što je često kod nas slučaj ). Doktori znanosti uvijek mijenjaju mjesto, postaju postdoktorandi ako ostanu u znanosti ili odu u industriju. Potencijal za ove doktore znanosti s FERa je velik - nek odu u znanost negdje van pa da vide kak se to za prav radi. Mogli bi i otvoriti tvrtku u Hrvatskoj - da im to porezni obveznici omogućuju.

    avatar

    20.10.2012. (13:17)    -   -   -   -  

  • M.

    I još, što se tiče ovih doktora znanosti, eto, porezni obveznici im financirali skupi poslijediplomski studij, a oni sad ne žele raditi kao vodoinstalateri ili bauštelci. Baš su nezahvalni ti mladi danas (doduše, kod nas se obično doktorira oko 35-te godine, ima i mlađih "mladih", recimo to tako).
    Zar porezni obveznici zaista toliko malo cijene svoj novac?

    Lijep pozdrav i ugodan vikend!

    avatar

    20.10.2012. (13:45)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @sredovječni
    Ne treba poistovjećivati javne i drževne službe.

    @M.
    Hvala na opširnom komentaru. No promašio si metu.

    Nigdje nisam kritizirao to što mladi stručnjaci ODLAZE u inozemstvo trbuhom za kruhom/znanjem, već činjenicu da su, zbog toga što HRVATSKOJ NE TREBA ZNANJE, morali otići, a istovremeno porezni obveznici plaćaju troškove ustanova u kojima se školuju i na taj način Hrvatska školuje stručnjake za najnaprednije zemlje svijeta. I to je sve.

    Da si pročitao post malo pažljivije i sam bi osjetio ironičan ton cijelog teksta i sigurno ne bi reagirao na taj način. I upravo zbog toga neću komenetirati točku po točku tvog komentara jer bi diskusija najvjerojatnije otišla u sasvim druge vode.

    avatar

    20.10.2012. (21:55)    -   -   -   -  

  • Dizajn,clanci,solucije,ma sve....

    Treba znanja ali treba i posla a prije svega ideja,,,,

    avatar

    20.10.2012. (22:48)    -   -   -   -  

  • Dizajn,clanci,solucije,ma sve....

    @semper contra javne i drzavne sluzbe se ionako svode na isto . drzavni proracub

    avatar

    20.10.2012. (22:49)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @dizajn
    Sa stajališta proračuna da, ali sa stajališta njihovih funkcija ne. Javne službe su bitnije za društvo od državnih. Na primjer: kad bi obrazovanje bilo idealno (a za to su nadležne javne službe) policije ne bi trebalo biti (a to su državne službe). No to je samo ideal.

    avatar

    20.10.2012. (23:37)    -   -   -   -  

  • blade777

    @M,
    jako kvalitetan komentar, a pogledom na trenutnu situaciju u Hrvatskoj i okolnost da si i ti jedan od visoko obrazovanih ljudi, koji pomaže drugo gospodarstvo, drugo društvo, više od onog društva iz kojeg dolazi, komentar itekako pogađa bit problematike.
    Jasno je da čovjek izabire za sebe najbolje puteve života, i to nitko ne može osuđivati. U prirodi čovjeka je da bude sretan i zadovoljan životom.
    Šteta za društvo iz kojeg dolazi takav stručnjak je ogromna, a ta šteta nije nastala zbog pojedinca koji samo želi dobro živjeti, nego zbog nekvalitetnog sistema iz kojeg je taj pojedinac ili velik broj sličnih, otišao.
    Nije kriv čovjek, nisu krivi ljudi, nego je kriva pogrešna metodologija vođenja jedne zemlje - pogrešna visoka politika.

    Da je imalo razuma i želje da se spasi ova država, svi ti kvalitetni stručnjaci, bili bi pozvani u Lijepu našu, bili bi pozvani da vode i upravljaju gospodarstvom, za korist svih građana, a takvo upravljanje bi bilo odvojeno od dosadašnjeg načina upravljanja gospodarskim potencijalima(pogrešnom politikom pretvorbe i privatizacije).
    Pod upravljanje mislim na svojevrsno menadžiranje, što znači: vođenje gospodarskih potencijala i u skladu sa time, raspolaganje sa dobiti, tih potencijala, tj ostvarivanje adekvatne zarade za državu, menadžera i zaposlene.
    U Hrvatskoj ne treba privatizacija bitnih gospodarskih potencijala, nego samo angažman kvalitetnih stručnjaka.
    Izuzmemo li mogućnost dobiti za jednog od bitnih čimbenika(država, menadžer, zaposleni), poslovanje nije isplativo, negdje je nastala pogreška, sustav se urušava.
    Dobit također mora biti međusobno usklađena: ne može biti enormna zarada niti jednog segmenta, a u odnosu na drugi segment.
    Znači: dobit države mora uvijek biti razvidna, plaća menadžera sukladna ostvarenoj dobiti, al' strogo vezana za, primjerice, najviše 10 x minimalac u tom poslovnom subjektu.
    U takvoj stvarnosti će država uvijek ostvariti svoju dobit(15%),
    menadžer će nastojati da plaće uposlenika budu što veće, jer će i njegov uvećani dohodak biti veći,
    uposlenici će se truditi da produktivnost bude što veća, jer će u skladu sa tom produktivnošću, plaća biti sve bolja.
    To nije nemoguća misija, ostvarivo je, samo treba postojati volja za ostvarenje općeg dobra.

    I ja sam optimist, vjerujem da se može i hoće bolje.
    To htijenje i mogućnost, može postići jedino razum.
    Nije razum odvojen od savjesti i ljubavi, nego zatomnjenje razuma, uzrokuje zataškavanje savjesti i odsustvo ljubavi.

    avatar

    21.10.2012. (09:08)    -   -   -   -  

  • M.

    Dragi semper contra, ispričavam se ako sam krivo shvatio bit tvojeg posta. No moj komentar ostaje. Osim toga, i to što "Hrvatska školuje stručnjake za najnaprednije zemlje svijeta" se mora uzeti s rezervom - i ja i mnogi drugi ti mogu reći koliko diploma nekog hrvatskog sveučilišta u svijetu vrijedi. Zapravo, velika većina ljudi iz Hrvatske koje znam, a koji su otišli u inozemstvo i tamo uspjeli (a poznajem ih podosta), uspjeli su ne zbog svog školovanja u Hrvatskoj, nego upravo usprkos njemu i zahvaljujući postignućima koje su ponekad dosizali plivajući protiv struje. Bolno, ali nažalost istinito.

    Hrvatska nažalost nije zemlja znanja. No još žalosnije je što Hrvatska nije ni zemlja odgovornosti. U Hrvatskoj bi svi prava, privilegije i mogućnost ostvarivanja samo svojih vlastitih interesa, a odgovornost je uvijek kod nekog drugog. Heh!

    @: blade777: Pišeš "Nije kriv čovjek, nisu krivi ljudi, nego je kriva pogrešna metodologija vođenja jedne zemlje - pogrešna visoka politika."

    Ne slažem se s tim. Naravno da politika i političari nose svoj dio odgovornosti - jedan ministar ili jedan saborski zastupnik svakako ima više mogućnosti nešto pokrenuti i promijeniti. No smatram da dio odgovornosti leži na svakome od nas, a pogotovo na onima koji su u zadnjih 20 godina bili u stanju nešto poduzeti, ma kako sitno to bilo . Kod nas je problem u isprepletenosti interesa, u klijentelizmu, i u nedostatku građanskog društva, koje uključuje i odgovornost, odnosno svijest da smo svi mi dio jednog te istog društva. Kod nas se težnja za kvalitetom svodi na zavist i jal ("zakaj moj susjed ima dva auta"), a ljudi se recimo bune protiv korupcije ne zato jer su principijelno protiv i jel vide zašto je to štetno, nego zato jer bi i oni dio kolača samo kad bi bili u mogućnosti i prilici.

    E sad, ljudi su vrlo slični svugdje, i sličnih težnji (u se, na se i poda se) ima i u drugim zemljama. Ključna razlika je: odgovornost. A tog fali.

    Vidiš, stoga mi sad možemo lako konstatirati da je za sve "kriva visoka politika". A kamo će nas to dovesti? Prosječnom Hrvatu su za sve uvijek krivi drugi.

    Isto tako nije problem u tome da nam fali stručnjaka, i to kvalitetnih. Njih ima, samo nam fali osobne i društvene odgovornosti. Osim toga, u posljednjih 10-20 godina mnogo se kvalitetnih stručnjaka u Hrvatsku vratilo iz inozemstva. I sam poznajem nekoliko inžinjera i znanstvenika koji su se vratili u domovinu samo zbog domoljublja, uzeli lošije plaćen posao ovdje jer su željeli pomoći. Mnogi su već nakon par godina vrišteći pobjegli natrag u inozemstvo.

    avatar

    21.10.2012. (15:30)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    barem znanje izvozimo ako ništa drugo. ali besplatno

    avatar

    22.10.2012. (08:09)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Stvarno su se ovi Hrvati "izbezobrazili", zar nije dovoljno što imamo
    Hrvatsku? Meni je to dovoljno, dok isplaćuju crkavice, nijedna strana
    zemlja ne vapi za ovakvima. Kad bolje razmislim..., put kojim se ide,
    upućuje na Zemlju služinčadi u likovima kuhara, konobara, čistača,
    skupljača loptica za golf, eventualno prodavača i prodavačica svoga
    tijela, što će nam znanje. Ono je rezervirano za NJIH i potomke, a ako
    kojim slučajem pojedinci, mimo odabrane grupacije znanjem iskoče,
    oni bi samo mogli biti smetnja razvoju i neka idu, neka razvijaju tuđa
    gospodarstva. Na izvoz znanja čak ni carina nema, lipi pozdrav:)))

    avatar

    22.10.2012. (15:48)    -   -   -   -  

  • blade777

    @M,
    "Kod nas je problem u isprepletenosti interesa, u klijentelizmu, i u nedostatku građanskog društva, koje uključuje i odgovornost, odnosno svijest da smo svi mi dio jednog te istog društva. ..."

    Sve je to ok, ali moramo točno odrediti razloge i odgovoriti na pitanja: zašto je nešto tako kako je.
    Zašto saborski zastupnik nije narodni poslanik, nego je samo stranački il' partijski poslušnik? Netko u takvoj stvarnosti mora imati interese, a taj netko, nažalost, nisu većina građana.
    U demokraciji mora postojati interes većine, dobrobit većine, mogućnost boljitka većine. Ja ne vidim takve mogućnosti u Hrvatskoj, a nisam ni nerazuman ni slijep. Jel' onda problem u meni, zato što ne vidim ono što ne postoji, ili je problem u tome što se nešto nije razvilo da postoji i traje?

    Brojke su mi nekako shvatljivije od osude, pa samo kroz brojke mogu shvatiti i prihvatiti jedno konkretno stanje.
    Uzmimo da smo za jednog aktivnog visokog političara godišnje plaćali milijun kuna(troškovi za politički rad), pomnožimo to sa 150 političara, iznos je 150 milijuna kuna, potom to pomnožimo sa dvadeset godina, dobivamo iznos od tri milijarde kuna, za ovakvo stanje koje je trenutno u Hrvatskoj.
    Svaki matematičar bi se trebao složiti da je to previsoka cijena za pedeset milijardi eura vanjskog duga i većinu nezadovoljnih građana.
    Hajdemo sada pribrojiti tom iznosu i trošak od 1,6 milijardi kuna godišnje, koliko poreski obveznici financiraju nevladine udruge(one koje podupiru visoku politiku). To je 32 milijarde kuna u 20 godina(desetak puta više od iznosa koji su popapali visoki političari). Iznos koji su potrošile stranke, strah me je i pokušati izračunati, jer je to naprosto nemoguće izračunati.

    Nije taj odlazak visokoobrazovanih ljudi, blagoslovljen visokom politikom, bez razloga. Jer, kada u državi ostanu samo oni koji nisu u stanju shvatiti razloge nepovoljnog stanja, onda ni neće biti opasnosti, da oni koji love u mutnom, budu raskrinkani i stavljeni na stup srama.

    Formula izlaska iz krize je jako jednostavna, ali taj izlazak iz krize neće biti jednostavan. Ta formula je: "čist račun, a duga ljubav".
    Kada se plati samo ono što je stvarni rezultat rada, onda će i biti dovoljno sredstava za stvarni rad. U takvoj stvarnosti će stručnjaci imati iste i veće iznose za svoj rad, ovdje doma, i neće imati potrebe odlaziti "trbuhom za kruhom".

    avatar

    22.10.2012. (19:55)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @M.
    Paravo zboriš na drugi komentar @blade. Taman sam počeo pisati komentar na njega kad sam uvidio da je gotovo identičan tvom pa sam odustao.
    Uostalom i 'visoku politiku' i 'metodologiju rukovođenja zemljom' čine i stvaraju ljudi, pa u krajnjoj konsekvenci sve ipak ovisi o - čovjeku.

    Uz to, kod nas je još uvije prevladavajući mentalitet da se o svemu treba brinuti država. Jedan od posljednih primjera je i ova 'pobuna' mljekara. Obzitom da se radi o komentaru na drugu temu ovo spomenutu neću dalje elaborirati.

    @blade
    Pišeš:
    Zašto saborski zastupnik nije narodni poslanik, nego je samo stranački il' partijski poslušnik?
    Iako ovo pitanje izlazi iz konteksta posta, reći ću ti odgovor kroz moj slučaj.
    Kad je Lesar osnivao stranku i sam sam se zainteresirao jer ga poznajem, iz mojeg je kraja, pa smo se nekoliko puta sastali. I neposredno prije nego što sam predao papire za učlanjenje, još ih imam kod sebe, sasvim sam ga slučajno pitao: "A što ako ja neću imati jednako mišljenje kao stranka? Mogu li onda na skupu, sastanke ili pak, ako uđem u Sabor, iznositi i braniti svoj stav?"
    "Ne možeš, jer je filozofija postojanja stranaka da se članovi ponašaju u skladu s dogovorenim!" bio je odgovor.

    A kako sam ja htio biti 'narodni' a ne 'stranački' zastupnik/aktivist, uz još nkeke razloge, odustao sam od jalovog posla. I kad vidim u kojem smjeru ide sada ta stranka (čisti populizam) drago mi je da sam tako postupio.

    avatar

    23.10.2012. (16:46)    -   -   -   -  

  • blade777

    @semper contra,
    "Uostalom i 'visoku politiku' i 'metodologiju rukovođenja zemljom' čine i stvaraju ljudi, pa u krajnjoj konsekvenci sve ipak ovisi o - čovjeku."

    Ne trebam ti opisivati svrhu bit demokracije, ti to dobro znaš.
    u Hrvatskoj ima jako malo demokracije, a usuđujem se ustvrditi da je ima čak i manje nego što je je bilo do devedesetih.
    Tada su bili na snazi zborovi birača, radničko samoupravljanje i drugi oblici jake veze DPV-a sa građanima.
    Da toga nije bilo, bilo bi nemoguće ostvariti višestranački sustav.
    Što smo dobili za nagradu?
    Višestranački sustav, koji izmjenjuje dvije prividno različite političke opcije, a iste su, zapravo,
    jedna politička opcija sa drugačijom nijansom.
    Za kaznu smo dobili partijsko-stranački autokratski sustav, koji ima jako malo veze sa voljom većine građana.
    Kada uzmemo u obzir broj članstva stranaka i partija koje vladaju Hrvatskom, onda dolazimo do gorke činjenice da je tom vladavinom zastupljena volja manjine.
    Prije je bila vladajuća jedna partija, ali je bila zastupljena volja većine.
    Ja ne tvrdim da je vladavina jedne partije bolja opcija, nego da je vladavina volje većine, to dobro koje je bolja opcija.

    "Mogu li onda na skupu, sastanke ili pak, ako uđem u Sabor, iznositi i braniti svoj stav?"

    Ne možeš braniti svoj stav, nego isključivo predstavljati sintezu mišljenja onih koje predstavljaš - sintezu mišljenja svojih birača.
    Braniti svoj stav možeš tijekom dolaženja do te sinteze - u razgovoru i kontaktu sa svojim biračima.
    Lesar je vjerojatno mislio na nešto slično, ali se nije dobro izrazio.
    Dobio je toliko povjerenje građana, baš zbog iznošenja teorije o potrebi neprestane veze sa građanima.

    Što se tiče zemlje znanja, mladi bi u školama trebali učiti i naučiti smisao i svrhu demokracije, metodologiju upravljanja i pravu svrhu primjene stečenih znanja - za korist općeg i svojeg dobra.

    avatar

    23.10.2012. (18:06)    -   -   -   -  

  • M.

    @blade:
    Pitaš, zašto saborski zastupnik nije narodni poslanik već stranački poslušnik?

    Nisam siguran što bi u ovom kontekstu značilo "narodni poslanik". Nadam se da pod tim ne misliš na "narodnog poslušnika". Pogledaj članak 74. Ustava Republike Hrvatske - u njemu se kaže da zastupnici "nemaju obvezujući mandat". To znači, zastupnici nisu dužni zastupati nijedno mišljenje ili stav, osim svojeg vlastitog. Zastupnik nije dužan zastupati stav svojih birača, odgovoran je, po Ustavu, samo sebi samome.

    E sad, "narod", tj. birači imaju mogućnost na više različitih načina "kontrolirati" te saborske zastupnike. To se događa na izborima, svake četiri godine, no ne samo na izborima. Jer birači, barem u teoriji, imaju mogućnost i za vrijeme te četiri godine nekako reagirati: pojedinačno mogu slati upite zastupnicima, npr, a zajednički mogu organizirati peticiju, prosvjed, mogu privući na sebe pažnju medija itd. Osim tog, društvene aktivnosti nisu ograničene samo u jednom smjeru: na birača koji pokušava doprijeti do "svog" zastupnika. Jedan birač, građanin, ima stotine drugih mogućnosti, političkih i nepolitičkih, utjecaja na svoju bližu i širu okolinu.

    Još jednu stvar treba napomenuti: u teoriji je svaki zastupnik naravno nezavisan, "bez obvezujućeg mandata", no u praksi jedna stranka ili koalicija treba nekako uskladiti mišljenja zastupnika da bi se zakoni uopće mogli izglasati. U parlamentima westminsterske tradicije postoji pozicija "whiga" koji to odrađuje - kod nas bi to otprilike odgovaralo šefovima klubova i njihovim zamjenicima.

    To je teorija i praksa. Svako odstupanje od nje zapravo samo potvrđuje te osnovne principe.

    Zatim kažeš, platili smo tri milijarde visokim političarima, i još 1,6 milijardi "nevladinim udrugama" (ne kužim što ti nevladine udruge smetaju, ili bi ti da sve bude vladino, ko u ona vremena kad je sve određivao ceka kapejot? ), pa svejedno imamo krizu u državi. Računaš li i tu sve one sitne usluge i uslugice koje su stranke radile građanima? Em lakše uzimanje kredita, em besplatni prijevoz, em besplatni udžbenici, em cijena mlijeka 6 kuna (ili što ti ja znam što), em 100 kuna za Božić itd itd.
    Naše društvo je duboko klijentelističko: svatko gleda svoje osobne interese, male i velike, a u pozadini se spina neki ideološki sukob kojeg nema.

    Isto tako ne kužim što i dalje postižeš optuživanjem političara. Ok, svakako su oni koji su (bili) na vlasti imali najviše mogućnosti nešto promijeniti. Jedan saborski zastupnik sigurno ima više moći od Barice s placa, a jedan ministar ili stranački tajnik sigurno više utjecaja od susjeda Jože, pa makar se susjed Joža i lancima vezao za općinsku zgradu. Ali što dakle imamo od toga? konstataciju tko je kriv, a dragi će Hrvati i dalje sjediti na kauču i živcirati se kad počne dnevnik? Hah. Znaš kak se veli, svaka r-t dojde na šekr-t, a ta uzročno-posljedična veza nekima još nije sjela.

    I što na kraju krajeva od toga imaju mladi, i oni koji su ostali i oni koji su otišli van? Hrvati će i dalje sjediti na kauču, živcirati se radi dnevnika i tražiti krivce, a mladi će i dalje odlaziti van. Samo, garantirano ova generacija neće doma donositi kufere njemačkih maraka kao što su to gastarbajteri činili sedamdesetih godina - ne zato što to ne bi htjeli, nego zato što će društvo u HR (društvo, a ne samo država) biti u potpunom rasulu. Pa kome obojci a kome opanci.

    Dragi Hrvati, eto vam demokracije! To nisu samo prava i privilegije nego i odgovornost!

    avatar

    23.10.2012. (19:57)    -   -   -   -  

  • blade777

    @M.
    Nadam se da pod tim ne misliš na "narodnog poslušnika". Pogledaj članak 74. Ustava Republike Hrvatske - u njemu se kaže da zastupnici "nemaju obvezujući mandat". To znači, zastupnici nisu dužni zastupati nijedno mišljenje ili stav, osim svojeg vlastitog. Zastupnik nije dužan zastupati stav svojih birača, odgovoran je, po Ustavu, samo sebi samome.

    Onda se ne bi zvao zastupnik, nego nekako drugačije.
    Po tome je sam smisao naziva kontradiktoran pravima i obvezama.
    Kako možeš zastupati nekoga, ako ne predstavljaš istinitost htijenja onih koje predstavljaš?
    U današnjem vremenu je nemoguće znati unaprijed što će biti želja tijekom cijelog mandata, a prije početka samog mandata, pogotovo to nije moguće kada oni koji bi željeli biti zastupnici, jedno govore a drugo, nakon osvajanja mandata, rade.

    Ali što dakle imamo od toga? konstataciju tko je kriv, a dragi će Hrvati i dalje sjediti na kauču i živcirati se kad počne dnevnik

    U neprestanom kontaktu sa biračima, zastupnik će sabirati volju svojih glasača i predstavljati svoje i njihovo mišljenje.
    Kada njegovo mišljenje ne bude više uklopivo u mišljenje birača, zahvalit će se i predati svoj mandat nekom drugom. Tako bi to trebalo funkcionirati u demokraciji.

    I što na kraju krajeva od toga imaju mladi, i oni koji su ostali i oni koji su otišli van? Hrvati će i dalje sjediti na kauču, živcirati se radi dnevnika i tražiti krivce, a mladi će i dalje odlaziti van.

    Ne, neće se živcirati, nego će na demokratski način, uzeti sudbinu u svoje ruke, upravljati i odlučivati, odmah i sada, a ne za četiri godine, i tako, bezizlazno, ponavljati sve u nedogled.
    Zbog takve "demokracije", meni se je zgadilo samo glasovanje.

    avatar

    23.10.2012. (20:37)    -   -   -   -  

  • M.

    @Blade:
    Pišeš "U neprestanom kontaktu sa biračima, zastupnik će sabirati volju svojih glasača i predstavljati svoje i njihovo mišljenje.
    Kada njegovo mišljenje ne bude više uklopivo u mišljenje birača, zahvalit će se i predati svoj mandat nekom drugom. Tako bi to trebalo funkcionirati u demokraciji."

    To nije demokracija, to je populizam. A svaki populizam vodi u teror vladavine većine. Uoči da demokracija nije vladavina većine - demokracija je vladavina većine uz poštivanje prava manjine, unutar jednog čvrsto određenog okvira kojeg čine neka temeljna prava i obaveze.
    Primjer. većina bi lako mogla izglasati linč svih teških ubojica, ili ukidanje matematike u školi, ili da svatko ima bsplatni javni prijevoz...itd.

    Ne znam točno kako bi ta tvoja ideja funkcionirala. Zar bi zastupnik svaki put morao pitati birače koju odluku da donese? I da onda zbroji koliko je njegovih birača za koju opciju pa da tako donese odluku? Prije svega, to bi jako poskupilo cijeli politički sustav i bilo bi svakako neefikasno. A i opasno, jer "voljom naroda" je lako manipulirati. Osim tog, ako se sve svodi na zbrajanje glasova, onda ne trebamo birati zastupnike u Sabor. Onda možemo birati i obične KOMPJUTORE. Možda bi to bilo rješenje po tvojem ukusu: da izađemo na izbore i tamo možemo birati između tri stranke: Windows, Mac i Linux :-)

    Osim tog, birači imaju itekako način kontrole zastupnika i utjecaja na njega. Imaju mogućnost pojedinačne akcije ali i zajedničkog djelovanja. A svake 4 godine provodi se "generalna revizija" pa građani mogu odlučiti kome će dati glas i hoće li ponovno izabrati iste.

    Bez obzira na labosti našeg izbornog sustava, promjene su ipak moguće. Pokazuje to vrlo jasno i uspjeh "manjih" stranaka i listi, osim SDPa i HDZa, koje su svaki put ulazile u Sabor.

    Postoje naravno i drukčiji modeli demokracije. Švicarska je recimo dobar primjer a) direktne demokracije i b) konkordantne demokracije (to recimo znači da je broj ministara po stranci fiksan i da stranke međusobno surađuju). To je ok, s druge strane, lako možeš pogledati koliki uspjeh u Švicarskoj uživaju desnopopulistički prijedlozi (zabrana minareta, npr, u zemlji u kojoj postoje tek 4 džamije i 350 000 muslimana).

    Postoje i drugi prijedlozi, npr tzv tekuća demokracija (liquid democracy) gdje se preko interneta i preko posebnog softvera svaki građanin može uključiti u aktivne političke odluke. No takve prijedloge treba dobro istestirati: iako se direktna demokracija čini "demokratskijom" i "boljom", ona u sebi nosi opasnosti populizma pa i diktature (recimo Nijemci su nacističku stranku 1932. izabrali na demokratskim izborima, većinom). Osim toga, pretpostavlja se da je i svaki građanin dovoljno informiran o svim odlukama koje se donose - a nekako ne vjerujem da bi htio svaki tjedan čitati po tisuću stranica zakona, jel? :-)

    avatar

    23.10.2012. (23:12)    -   -   -   -  

  • blade777

    @M.,

    "Primjer. većina bi lako mogla izglasati linč svih teških ubojica, ili ukidanje matematike u školi, ili da svatko ima bsplatni javni prijevoz...itd."

    Da, mogli bi tako izglasati, ali jedino onda kada bi takve nehumane, neprosvjećene i po zajednicu štetne opcije bile ponuđene.
    Tu je potrebno predstavljanje samo onih mogućnosti koje su u skladu sa civilizacijskim tekovinama.
    Prinjer: ne može se predložiti uvođenje ropstva ili pravo na prvi seksualni odnos mladenke sa nekim visokim dužnosnikom, jer je takvu stvarnost pregazilo vrijeme. Također je nemoguće uvoditi smrtnu kaznu, jer je i to pregazilo vrijeme.
    Unazad je jednostavno nemoguće ići, barem ne onima koji se smatraju razumnima.
    O matematici je bespredmetno diskutirati, jer svatko razuman zna da se bez matematike ništa ne može postići.

    "Ne znam točno kako bi ta tvoja ideja funkcionirala. Zar bi zastupnik svaki put morao pitati birače koju odluku da donese?"

    Dovoljno je da se dva puta godišnje organiziraju zborovi birača, i da se na tim zborovima raspravlja o bitnim odlukama.
    U takvoj stvarnosti bi zastupnik predstavljao svoju volju i sintezu mišljenja svojih birača.
    Također bi oni koji ne žele prisustvovati takvim zborovima, mogli svoje mišljenje predstaviti putem mreže, prethodno se logiravši svojim jedinstvenim kodom.
    Na taj način postižemo direktnu demokraciju, a ujedino imamo i zastupnike u Saboru("vuk sit, a koza cijela").

    avatar

    24.10.2012. (08:32)    -   -   -   -  

učitavam...