semper contra
srijeda, 30.05.2012.
Povijest se ponavlja
Upravo pročitah podebelu knjigu, roman Mate Lovraka 'Uzvišeno zvanje'. Roman o mladom učitelju inspiriran je učiteljskim iskustvom autora knjige, inače poznatog dječjeg pisca. Mladi učitelj, nakon završenih škola, uvodi napredni način rada s učenicima, učenici zavole i njega i školu, no on u sredinama kojima radi ne nailazi ni na razumijevanje, ni na odobravanje.
Vrijeme nakon Prvog svjetskog rata, u prvim godinama postojanja Kraljevine SHS. Ratovi stranaka, nacija, vjera i uz njih nacionalnih manjina. Učitelj se oženio također učiteljicom, dobio djevojčicu, a kako je na kraju završio mladi učitelj prepuštam dobrohotnom čitatelju da sam vidi. Do zadnjeg časa sam, prateći radnju, vjerovao u tipičan kraj, no onda je uslijedio potpuno neočekivani rasplet. Za mladog učitelja, entuzijastu, daleko ružniji nego da mu se desilo ono na što priča navodi.
Nu, na pisanje ovog kratkog osvrta potaknuo me, međutim, slijedeći citat:
„Učiteljica majka ima samo mjesec dana porodiljskog dopusta, što je više nego malo. Ona radi u školi samo za polovicu plaće kao udata (kao neudata ima punu plaću, nap.s.c.), ta ministar prosvjete reče novinarima da će udatim činovnicama biti i uz ovo oštećenje dovoljno novaca za život, trebaju se samo odreći kina jednom mjesečno!“
Ne znam, 
, zašto sam se, čitajući ovaj odlomak, sjetio jednog našeg člana vlade. Kojeg, vidi sliku u nastavku.
subota, 26.05.2012.
Kad krene, teško stane…
Ne znam je su li se Mjesec i zvijezde tako posložili da mi u nepunih mjesec dana nezgodacije bujaju kao gljive poslije kiše.
Pegla
Počelo je s peglom. Crkla. Pegla ko pegla rekli bi neki. Crkne, kupiš novu, potrošačka filozofija. E, brus. Takve pegle nema na tržištu ili bar ja ne znam da je ima. Čuvena firma 'Moulinex'. Da je vremešna lako se može zaključiti po etiketi: izrađena je u Francuskoj u ona neka vremena kad Kinezi još nisu znali napraviti nešto kvalitetno. Glavna prednost te pegle je što se njome može peglati a da ne bude priključena kabelom na priključnicu. Umjesto nje, priključeno je postolje u koje se pegla stavlja pa se zagrijava dok je u postolju.
…dobra, stara, funkcionalna, odvojena od partnera…
…i u njegovom zagrljaju.
Radila je ona u duetu s postoljem tako godinama da bi konačno rekla dosta. Ne grije joj se. Ohladila se prema partneru. Naravno odmah sam pomislio: otišla grijača ploča. Mjerenje ommetrom nije nedvosmisleno pokazalo da je tako. I da ne duljim, nazvah predstavništvo spomenute firme, ljubazna ženska osoba izjavi da rezervnih dijelova za takvu peglu nemaju ali koliko ona zna tim peglama grijača ploča vrlo rijetko crkava. Možda je termostat u pitanju i neka je pošaljem u firmu.
Upakirah peglu u original HP kutiju, poslah u Zgb i nakon tri dana vraća se popravljena. U pitanju je bio nekakav termoosigurač. Sve skupa me koštalo 108 kn popravak i 50 km poštarina. Evo sad radi! Dokle će, tko zna?
ADSL
Jedne večeri, vrlo brzo nakon 'Pegle', umivajući se u kupaonici čuh kako je nešto u hodniku prasnulo i istog trenutka nestade struje u čitavom stanu. Izbacio limitator. U strahu ga uključih bojeći da će opet nešto puknuti no ne desi se ništa. Provjeravam sva trošila, sve radi. Čak ni žarulja nije pregorjela što inače često ima za posljedicu pregaranja osigurača.
Kopkalo mene cijelu večer i drugog dana prije podne što je prouzročilo prasak, no ništa mi ne pade na um. Popodne sjednem za računalo s namjerom da se spojim na Internet kad ono – brus. Ruter (ADSL) ne radi. Ne svijetli ni jedna lampica na njemu, ispravljač hladan ko špricer. Izmjerim napon na njemu – 0 (nula) volti. Uzmem ispravljač i uređaj pa u obližnji servis da vidim što je u kvaru: ruter ili ispravljač. No oni nemaju ispravljač s adekvatnim utikačem. Standardizacija! Svaki elektronski uređaj ima svoj utikač na ispravljaču.
To EU birokrate ne brine, ali svi krastavci moraju imati isti oblik.
- Odnesite u T-Com, kaže majstor od zanata.
- Hvala vam, nisam se sjetio, mogao sam odmah otići tamo.
Ulazim u poslovnicu, uzimam broj za čekanje, 163 (e da toga ima kod doktora), posljednji na semaforu 147. Načekat ću se, pomislih.
Prošlo 15 minuta, službenici se motaju, premeću neke papire, samo jedan razgovara sa strankom, brojevi se ne mijenjaju. Pritisak raste, dižem se i obratim jednom koji je već po treći puta premještao i sortirao neke papire, objasnivši mu o čemu se radi. Pozove on drugog iz susjedne prostorije, ovaj odnese oba uređaja i uskoro se vrati:
- Ne, ne radi ni s našim ispravljačem, kaže i vraća me onom od malo prije, koji će:
- Evo nazovite ovaj broj, pa će sutra doći tehničar i zamijeniti vam uređaj.
…to je onaj u kojem je nešto 'puklo'. Ni "Simens" nije što je nekad bio!
Ja pravac kući, zvrcnem telefonom, odslušam govoranciju automata i javi se ženski glas. Ispričam priču a ona meni novi broj. Nazovem broj, odslušam govoranciju automata i čekam. Ništa. I tako 'njekoliko' puta. Konačno se javlja muški glas. Ja opet ispričam priču (drugi puta ću snimiti na kazetofon) a on meni:
- Samo malo da provjerim. Pa vi nemate kod nas pristup Internetu! Imate samo tlf broj.
- Znam, pretplaćen sam kod Iskona.
- E onda trebate zvati njih.
- Koliko znam oni su u sastavu T-Coma, no dobro dajte mi broj.
- Nemam broj, imate valjda neki račun pa na njemu vidite broj.
Dobro da mi nije rekao da nađem broj preko Interneta jer tko zna što bih mu rekao. Srećom sačuvah račun, nađoh broj i nazvah. Odslušam govoranciju automata, javi se muški glas. Ispričam čitavu priču (već mi se pričini da sam i sam kazetofon), a on će na to kako će mi sutra doći tehničar i zamijeniti uređaj. Pozdravismo se, ja odahnuh.
I zaista sutradan dođe momak, spoji novi uređaj (ruter i ispravljač), podesi računalo, a ja kažem:
- Kako mi se to desilo ne mogu komunicirati s računala na 'Lexmark'-ov Produstivity Studio. Bi li mogli pogledati.
- Ne razumijem se ja u to, nazovite servis, kaže mladi tehničar (fahidiot) pokupi svoje stvari, stari uređaj strpa u kutiju, kutiju prekriži flomasterom i ode. Srećom nisam morao ništa platiti.
- Ništa, usluga je uračunata u cijenu korištenja, odgovara na moje pitanje koliko sam dužan.
WC daska
Da ne bi bilo monotono, samo elektronika i struja, pobrinula se daska na WC školjki. Pukla šarka, daska otklizala a supruga umalo ne završi na podu. Srećom s takvim stvarima imam iskustva i to sam vrlo brzo riješio sam. Nisam trebao zvati 'fahidiota'. (Sliku iz estetskih razloga ne objavljujem. 
)
„Lexmark“
U međuvremenu samo dogovorio s kolegom iz bivše firme koji je 'fanatik računala itd' da mi pogleda što je s 'Lexmark'-om. I dok je supruga uživala na proslavi pedeset godišnjice mature ja sam sjedio doma i čekao rezultat operacije. Kako nisam mogao nikako naći CD s instalacijskim programom kolega je najprije našao program preko Internete, no s tim programom nije uspio riješiti problem. Uspije preko tvrtke koja mi je prodala uređaj, a čiji ga djelatnici dobro poznaju, dobiti najpribližniji program i srediti funkcije koje su mi najpotrebnije: printanje, skeniranje i fotokopiranje manipulacijom direktno na uređaju. Funkcija faxa je ostala negdje u utrobi uređaja. No nije ni bitno, i onako ga ne koristim.
To da sam nakon nekoliko dana, tražeći nešto drugo, našao CD s originalnim programom za instalaciju ne trebam ni spominjati.
…izgleda zastrašujuće? To je stari model, takvih više nema kažu iz servisa.
Je li vam već dosta? Još malo strpljenja, please.
„Savjesna“ ljekarka (apotekarka)
Dva dana nakon operacije 'Lexmark' navratih u ljekarnu po 'Martefarin' 3 mg (nekad zvan 'Marivarin'; navodim to jer je bitno za priču), lijek protiv zgrušavanja krvi, kojeg pijem zbog mojeg srčeka: ne funkcionira kak bi trebalo. Predam papirić na kojem piše lijek, ljekarka mi daje kutiju, ja je strpam u džep pa kući. Kod kuće, u skladu s naputkom mog mlađeg sina da kontroliram svaki lijek prije nego ga počnem uzimati, učinio sam to i ovog puta. Iako je to lijek kojeg pijem godinama.
…lijek koji inače pijem u svojoj kutiji.
Kutija onog koji sam dobio vrlo je slična ovoj na slici: boja plava, slova slična. No jedna stvar mi je zapela za oko: uz naziv lijeka ne stoji 3mg, već 0,25mg. Pogledam bolje i vidim da ni naziv lijeka nije isti kao na bočici koju još imam. Pomislih, opet su promijenili ime, ali djelovanje je isto kad su mi ga dali. Ipak provjerih i osnovni (generički) naziv sastojka, piše pramipeksol. Na bočici koju imam pak stoji varfarin. Sjetih se što mi je govorio mlađi sin (doktor sprijeda, doktor straga), da uvijek usporedim i osnovni naziv a ne samo trgovački koji se mijenja ovisno o proizvođaču. I vidim da to ipak nije zamjenski lijek. Opsujem, kako je i red, ponovo se obučem i u apoteku.
- Ne to nije lijek za vas, reče druga ljekarka pogledavši kutiju i donese mi moj.
Kasnije sam na Internetu u popisu lijekova našao da je to lijek protiv Parkinsove bolesti. Koju srećom za sada još nemam !
Bojler
Evo, još samo malo, pa će kraj.
Prekjučer navečer ponovo prasak iz kupaonice. Puko bojler i počela curiti voda, a perilica rublja ispod njega. Srećom znam kako se bojler prazni i odvaja od struje pa sam to do deset sati navečer sredio. Jutros u potragu za bojlerom tehničkih karakteristika starog: 80 l, 1200W. Nažalost današnji grijači su svi od 2 kW. Ne preostade mi nego kupiti takav. Morat ću pripaziti kad ga uključujem da mi ne izbaci limitator.
…stari bojler nakon moje intervencije.
- E da je u meni snage ko u mladim danima, za ovo ne bih zvao 'fah' majstore, pomislih. Ovako morah, i oko dva sata došli majstori, zamijenili bojler a glavni pita:
- Priključit će te ga vi?
Oni, naime, to ne rade, treba doći električar. Nije njihov 'fah', pogotovo kad je instalacija u stanu dvožična a ne trožična. Srećom sam električarske struke (iako samo dipl.ing.el. 
) pa znam spojiti i dvožični sustav jer bih u protivnom trebao čekati još jednog 'fah' majstora.
A već mi ih je dosta!
Vjerojatno i Vama moje pisanije, pa završavam ovu štoriju pitajući se: što je slijedeće?
P.S.
Pošao jučer u kupaonicu da se 'uljepšam' za odlazak u krevet. Pritisnem prekidač za svjetlo – prasak – mrak. Nema svjetla u kupaonici. Odmah pomislim na najgore. No ovog puta crkla je samo žarulja u plafonjeri. Danas ću je zamijeniti. I dalje pitanje: što je slijedeće?
Nadam se da nismo supruga ili ja.
.
ponedjeljak, 21.05.2012.
Tri Tomislava
Pobjeda Tomislava Nikolića, umivenog četnika, koji je zasjeo na predsjedničko mjesto države Srbije s 25% glasova onih koji su izašli na izbore i tako u 'ime svih Srba ma gdje oni bili' postao njihov legitimni Predsjednik…
…i pobjeda jednog drugog Tomislava (Karamarka ili ako je nekome draže Karamraka) prikrivenog KGB-eovaca iz milošte zvanog 'Kameleon', koji je skinuo s trona 'malu od kužine' koja ga bješe još kao jučer primila na svoja 'prsa', tj. učlanila u HDZ-u i time pokazala (i dokazala) da su Jude (ili zmije u njedrima) još uvijek vrsta koja egzistira, barem među našim političarima…
…omogućit će nakon što ovaj potonji dođe za četiri godine sa svojom strankom na vlast (a doći će zahvaljujući ovoj nemuštoj vlasti) stvaranje uvjeta da se konačno ostvari dugogodišnji san srbijanske političke elite da dopre do linije Virovitica-Karlovac-Karlobag, a istoj hrvatskoj eliti da Zemun vrati u okrilje hrvatske države ostvari pod vodstvom…
…kralja Tomislava (čitaj kralja Barosso-a) u okviru personalne Unije zvane Europska Unija.
petak, 11.05.2012.
Suverenost Hrvatske u EU-i
„Hrvatska će, kao članica EU-a aktivno sudjelovati u donošenju odluka na europskoj razini, pri čemu će vlastite interese moći zastupati bolje nego što bi to bio slučaj kada bi ostala izvan Unije.“
stoji u pamfletu br 3 kojeg je izdalo Ministarstvo za europske integracije u vrijeme bjesomučne agitacije za pridobivanje glasačkog puka da da glas ZA ulazak u EU, a koji je moja malenkost komentirala u tekstu.
Prateći još ono malo političkih događanja što ih povremeno pratim u medijima (tu sam aktivnost sveo na minimum jer mi 'žutilo' kojim su preplavljeni svi mediji oštećuje moje slabe staračke oči) primijetio sam da se u posljednje vrijeme vode dvije 'bespoštedne' bitke na relaciji birokrata EU-e i Vlade (birokrata) RH.
Jedna bitka odnosi se na postavljanja PPV & Ministra gospodarstva Radimira Čačića i MF Slavka Linića u Nadzorni odbor INA-e/MOL-a a sve u cilju zaštite hrvatskih interesa u toj tvrtki s dva lica ('Janus'-tvrtka). I sve to u najboljoj želji da se „spasi što se spasiti dade“ od štete koje je učinio DrIvo, s trenutačnim mjestom prebivališta u Remetincu.
I dok bi naši birokrati htjeli ubaciti 'hrvatske krtice' u redove naftnog 'Janusa', dotle oni drugi o tome ne žele ni čuti. „To je sukob interesa“ viču na sav glas. Nemam namjeru ulaziti u pravne finese koji su od birokrata u pravu, no logika mi nekako govori da bi bilo sasvim normalno da vlasnik jednog dijela 'Janusa', a to je Vlada RH, ima pravo postavljati u Nadzorni odbor koga hoće. No možda sam u krivu pa ne inzistiram da je moj stav ispravan.
Ostaje, ipak, činjenica da u ovom slučaju tvrdnja iz pamfelta da „će (Hrvatska, nap. s.c.) vlastite interese moći zastupati bolje nego što bi to bio slučaj kada bi ostala izvan Unije“, ne stoji.
Druga bitka između birokrata EU-e i hrvatske Vlade vodi se na polju novog, od strane ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, predloženog zakona o ustrojstvu policije. Današnji J.L. piše: „Nakon što su eksperti Europske komisije iznijeli čitav niz primjedbi na Nacrt novog zakona i savjetovali Hrvatskoj da se drži postojećeg zakona, ministar unutarnjih poslova R.O. našao se u „nebranom grožđu“. Morat će primjenjivati Zakon o policiji čijem se usvajanju kao oporbeni političar žestoko protivio i kojeg je u prvim mjesecima ministarskog mandata grčevito pokušao zamijeniti novim zakonom.“
Opet se ne želim i neću se upuštati u to je li R.O. u pravu u želji da promijeni zakon. No činjenica koja stoji glasi: „Prethodna Kosoričina Vlada je u tehničkom mandatu, tj. nakon raspuštanja Sabora, temeljem Zakona o policiji (postojećeg, nap. s.c.) donijela Uredbu o uvjetima sjecanja policijskih zvanja.“ Tu činjenicu je iskoristio tadašnji ministar T. Karamarko (mogući budući Predsjednik HDZ-a) da bi „u posljednjim danima mandata u najviše policijska zvanja imenovao (…) policijske rukovodne kadrove koji su se zatekli na visokim pozicijama u policiji, a na njih su imenovani po političkoj podobnosti.“ (podobnosti za ZNA-se, nap. s.c.). To EU-birokratima tada nije smetalo.
Zašto je to urađeno u vrijeme trajanja tehničke vlade, kad se u pravim demokracijama ne imenuju važni kadrovi (općenito ne radi ništa osim održavanja 'hladnog' pogona), mislim da ne treba razjašnjavati. I kad novi ministar želi ispraviti učinjeno, bez obzira što i on razmišlja o svojim 'podobnim' kadrovima, onda to EU-birokratima smeta. A radi se o identičnom postupku s ipak malom razlikom: novi ministar želi postaviti kadrove na početku mandata Vlade koja je dobila na izborima.
Da zaključim: možebitno: „Hrvatska će, kao članica EU-a aktivno sudjelovati u donošenju odluka na europskoj razini“, ali ponovo ostaje činjenica da u i ovom slučaju tvrdnja iz pamfelta da „će vlastite interese moći zastupati bolje nego što bi to bio slučaj kada bi ostala izvan Unije“, ne stoji.
A još nismo ni ušli u EU-u!!!
četvrtak, 03.05.2012.
Moja 'Teorija svega'
Ponovo zavladale vrućine.
Prošli korizmeni dani i vrijeme je za hladnog 'Tomicu' na terasi 'Latere' pomislim i već me noge nose prema tom, za mene, ponajboljem kafiću u gradu.
- Još uvijek u korizmi? Ili…? – upita konobar koji me podsjeća na S. Maguire-a, jednog od vrhunskih igrača snooker-a, čim sam svoju 'starku' spustio na fotelju.
- …'Tomica', nadovezah se na njegovu rečenicu.
Uskoro je na stolu stajala orošena flaša s odgovarajućom čašom pa prvi put nakon korizmenih dana, koje sam nešto malo produžio, natočih tamno smeđu tekućinu praveći bogatu pjenu u širokoj čaši. Uspio sam popiti nekoliko gutljaja, kad opazih starog frenda, nešto mlađeg od mene. On za razliku od mene, koji imam dva sina, ima sina i kćer. Po faci mu vidim da mu nisu 'sve koze na broju'. Mahnuh da mi se pridruži. Na trenutak je zastao kao da se dvoumi hoće li prihvatiti poziv ili ne, ali ugledavši na stolu piće ipak priđe stolu.
- Bok, frend – rekoh – sjedni. Vidim da si tmuran po ovom lijepom vremenu. U čemu je problem?
- Opet svađa u kući – reče dosta ljutito i obraćajući se konobaru, koji je bio hitar 'ko tica', nastavi – molim i za mene 'Tomislavac'.
- Tko se svađa, ti i žena.
- Ma ne, snaha i supruga. Znaš da živimo zajedno. Nije im to prvi put. I opet zbog sitnice, kao zašto ona, snaha, nije mužu, tj. sinu ispeglala košulju.
- I što tu ima čudno. Sukobi između snahe i svekr(i)ve su 'normalna' stvar – tješim ga.
Stiglo je 'pivce za živce', frend natoči gotovo punu čašu i potegne dobra tri gutljaja. To ga malo ohladi pa nastavi mirnije.
- Znam da je tako, ali zašto uvijek svađa između njih dvije. Istovremeno između nje i zeta malne da vlada ljubav.
- Tebi je ipak donekle lakše nego meni. U našoj obitelji su dvije snahe. Ne mogu reći da se između njih i svekr(i)ve vode neki bespoštedni ratovi, ali određene napetosti su uvijek tu. Kao ono sijevanje prije oluje, a oluje ne bude. Što se pak uzroka tiče ja imam neku svoju 'teoriju' koja može a i ne mora biti točna – završih i posegnuh za čašom. Osušilo mi se grlo od ove tirade, a i vrućina je.
- Da je čujem!
- To ja tumačim ovako. I svekr(i)va i snaha se bore za naklonost istog muškarca. Uz to u toj igri prva ima i ulogu njegove majke i bake njegove djece. A valjda ti je jasno da ni jednoj majci, kao ni jednoj baki, ma kako god netko radio dobro, nije dovoljno dobro za njezinog sina odnosno unučad. 'Valjda ja znam kaj je za njih dobro!'
Druga strana pak dotičnog 'mužjaka' i 'mladunčad' smatra malne svojim vlasništvom - 'moj muž', 'moja djeca' - i prirodno da ona, snaha, smatra da je za njega, muža, i nju, djecu, najbolje samo ono što je za nju dobro. I sukob je neizbježan. A tu je i On, često, neodlučan na koju da se prikloni stranu. Teško mu je protiv majke pa makar supruga bila u pravu jer 'majka je majka', a opet ne može ni protiv supruge jer je, pretpostavlja se, voli – završim uz gutljaj piva.
- Vjerojatno ima nešto u tome – kaže frend nakon što opet otpije malo smeđe tekućine. – No zašto onda nema sukoba sa zetom?
- Odgovor je, u duhu moje 'Teorije svega' jednostavan. Normalno je da si one drže 'štangu', ipak je to ista krv. Vrlo često punica i ne cijeni zeta: 'pa kaj je on napravil za našu kćer, niš'. S tom tvrdnjom će se često složi i supruga, pogotovo ako je bila obiteljska mezimica: 'bilo mi je bolje z mamom i tatom nek s tobom'. Nekako su na istoj valnoj dužini – dovršim 'tomicu' pa nastavih:
- No nije to sve. Negdje u podsvijesti punici zvoni alarmno zvonce, tiho ali postojano: 'ne smem ga prevč špotati, mogel bi ostaviti kćer pa nam bu došla nazaj i ona i deca, a to baš ne bi bilo dobro' – završih iznošenje svoje 'Teorije svega' uz osmjeh.
- Ne mora biti sve kako kažeš, ali ima nešto u tome – već vidljivo smiren reče frend.
Ostali smo još malo bistreći politiku (Čačić, Linić, Maneken), pozvali konobara, platili svaki svoj račun (ipak smo umirovljenici) i, pozdravivši se, otišli svaki u svoje 'okruženje' i 'ozračje'.
P.S. Naslov posta posuđen je iz knjige „Teorija svega“ Stephena Hawkinga“ koju upravo čitam.
