„Hrvatska će, kao članica EU-a aktivno sudjelovati u donošenju odluka na europskoj razini, pri čemu će vlastite interese moći zastupati bolje nego što bi to bio slučaj kada bi ostala izvan Unije.“
stoji u pamfletu br 3 kojeg je izdalo Ministarstvo za europske integracije u vrijeme bjesomučne agitacije za pridobivanje glasačkog puka da da glas ZA ulazak u EU, a koji je moja malenkost komentirala u tekstu.
Prateći još ono malo političkih događanja što ih povremeno pratim u medijima (tu sam aktivnost sveo na minimum jer mi 'žutilo' kojim su preplavljeni svi mediji oštećuje moje slabe staračke oči) primijetio sam da se u posljednje vrijeme vode dvije 'bespoštedne' bitke na relaciji birokrata EU-e i Vlade (birokrata) RH.
Jedna bitka odnosi se na postavljanja PPV & Ministra gospodarstva Radimira Čačića i MF Slavka Linića u Nadzorni odbor INA-e/MOL-a a sve u cilju zaštite hrvatskih interesa u toj tvrtki s dva lica ('Janus'-tvrtka). I sve to u najboljoj želji da se „spasi što se spasiti dade“ od štete koje je učinio DrIvo, s trenutačnim mjestom prebivališta u Remetincu.
I dok bi naši birokrati htjeli ubaciti 'hrvatske krtice' u redove naftnog 'Janusa', dotle oni drugi o tome ne žele ni čuti. „To je sukob interesa“ viču na sav glas. Nemam namjeru ulaziti u pravne finese koji su od birokrata u pravu, no logika mi nekako govori da bi bilo sasvim normalno da vlasnik jednog dijela 'Janusa', a to je Vlada RH, ima pravo postavljati u Nadzorni odbor koga hoće. No možda sam u krivu pa ne inzistiram da je moj stav ispravan.
Ostaje, ipak, činjenica da u ovom slučaju tvrdnja iz pamfelta da „će (Hrvatska, nap. s.c.) vlastite interese moći zastupati bolje nego što bi to bio slučaj kada bi ostala izvan Unije“, ne stoji.
Druga bitka između birokrata EU-e i hrvatske Vlade vodi se na polju novog, od strane ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, predloženog zakona o ustrojstvu policije. Današnji J.L. piše: „Nakon što su eksperti Europske komisije iznijeli čitav niz primjedbi na Nacrt novog zakona i savjetovali Hrvatskoj da se drži postojećeg zakona, ministar unutarnjih poslova R.O. našao se u „nebranom grožđu“. Morat će primjenjivati Zakon o policiji čijem se usvajanju kao oporbeni političar žestoko protivio i kojeg je u prvim mjesecima ministarskog mandata grčevito pokušao zamijeniti novim zakonom.“
Opet se ne želim i neću se upuštati u to je li R.O. u pravu u želji da promijeni zakon. No činjenica koja stoji glasi: „Prethodna Kosoričina Vlada je u tehničkom mandatu, tj. nakon raspuštanja Sabora, temeljem Zakona o policiji (postojećeg, nap. s.c.) donijela Uredbu o uvjetima sjecanja policijskih zvanja.“ Tu činjenicu je iskoristio tadašnji ministar T. Karamarko (mogući budući Predsjednik HDZ-a) da bi „u posljednjim danima mandata u najviše policijska zvanja imenovao (…) policijske rukovodne kadrove koji su se zatekli na visokim pozicijama u policiji, a na njih su imenovani po političkoj podobnosti.“ (podobnosti za ZNA-se, nap. s.c.). To EU-birokratima tada nije smetalo.
Zašto je to urađeno u vrijeme trajanja tehničke vlade, kad se u pravim demokracijama ne imenuju važni kadrovi (općenito ne radi ništa osim održavanja 'hladnog' pogona), mislim da ne treba razjašnjavati. I kad novi ministar želi ispraviti učinjeno, bez obzira što i on razmišlja o svojim 'podobnim' kadrovima, onda to EU-birokratima smeta. A radi se o identičnom postupku s ipak malom razlikom: novi ministar želi postaviti kadrove na početku mandata Vlade koja je dobila na izborima.
Da zaključim: možebitno: „Hrvatska će, kao članica EU-a aktivno sudjelovati u donošenju odluka na europskoj razini“, ali ponovo ostaje činjenica da u i ovom slučaju tvrdnja iz pamfelta da „će vlastite interese moći zastupati bolje nego što bi to bio slučaj kada bi ostala izvan Unije“, ne stoji.
A još nismo ni ušli u EU-u!!!
Post je objavljen 11.05.2012. u 16:50 sati.