Upravo pročitah podebelu knjigu, roman Mate Lovraka 'Uzvišeno zvanje'. Roman o mladom učitelju inspiriran je učiteljskim iskustvom autora knjige, inače poznatog dječjeg pisca. Mladi učitelj, nakon završenih škola, uvodi napredni način rada s učenicima, učenici zavole i njega i školu, no on u sredinama kojima radi ne nailazi ni na razumijevanje, ni na odobravanje.
Vrijeme nakon Prvog svjetskog rata, u prvim godinama postojanja Kraljevine SHS. Ratovi stranaka, nacija, vjera i uz njih nacionalnih manjina. Učitelj se oženio također učiteljicom, dobio djevojčicu, a kako je na kraju završio mladi učitelj prepuštam dobrohotnom čitatelju da sam vidi. Do zadnjeg časa sam, prateći radnju, vjerovao u tipičan kraj, no onda je uslijedio potpuno neočekivani rasplet. Za mladog učitelja, entuzijastu, daleko ružniji nego da mu se desilo ono na što priča navodi.
Nu, na pisanje ovog kratkog osvrta potaknuo me, međutim, slijedeći citat:
„Učiteljica majka ima samo mjesec dana porodiljskog dopusta, što je više nego malo. Ona radi u školi samo za polovicu plaće kao udata (kao neudata ima punu plaću, nap.s.c.), ta ministar prosvjete reče novinarima da će udatim činovnicama biti i uz ovo oštećenje dovoljno novaca za život, trebaju se samo odreći kina jednom mjesečno!“
Ne znam, , zašto sam se, čitajući ovaj odlomak, sjetio jednog našeg člana vlade. Kojeg, vidi sliku u nastavku.
Post je objavljen 30.05.2012. u 19:08 sati.