četvrtak, 03.05.2012.
Moja 'Teorija svega'
Ponovo zavladale vrućine.
Prošli korizmeni dani i vrijeme je za hladnog 'Tomicu' na terasi 'Latere' pomislim i već me noge nose prema tom, za mene, ponajboljem kafiću u gradu.
- Još uvijek u korizmi? Ili…? – upita konobar koji me podsjeća na S. Maguire-a, jednog od vrhunskih igrača snooker-a, čim sam svoju 'starku' spustio na fotelju.
- …'Tomica', nadovezah se na njegovu rečenicu.
Uskoro je na stolu stajala orošena flaša s odgovarajućom čašom pa prvi put nakon korizmenih dana, koje sam nešto malo produžio, natočih tamno smeđu tekućinu praveći bogatu pjenu u širokoj čaši. Uspio sam popiti nekoliko gutljaja, kad opazih starog frenda, nešto mlađeg od mene. On za razliku od mene, koji imam dva sina, ima sina i kćer. Po faci mu vidim da mu nisu 'sve koze na broju'. Mahnuh da mi se pridruži. Na trenutak je zastao kao da se dvoumi hoće li prihvatiti poziv ili ne, ali ugledavši na stolu piće ipak priđe stolu.
- Bok, frend – rekoh – sjedni. Vidim da si tmuran po ovom lijepom vremenu. U čemu je problem?
- Opet svađa u kući – reče dosta ljutito i obraćajući se konobaru, koji je bio hitar 'ko tica', nastavi – molim i za mene 'Tomislavac'.
- Tko se svađa, ti i žena.
- Ma ne, snaha i supruga. Znaš da živimo zajedno. Nije im to prvi put. I opet zbog sitnice, kao zašto ona, snaha, nije mužu, tj. sinu ispeglala košulju.
- I što tu ima čudno. Sukobi između snahe i svekr(i)ve su 'normalna' stvar – tješim ga.
Stiglo je 'pivce za živce', frend natoči gotovo punu čašu i potegne dobra tri gutljaja. To ga malo ohladi pa nastavi mirnije.
- Znam da je tako, ali zašto uvijek svađa između njih dvije. Istovremeno između nje i zeta malne da vlada ljubav.
- Tebi je ipak donekle lakše nego meni. U našoj obitelji su dvije snahe. Ne mogu reći da se između njih i svekr(i)ve vode neki bespoštedni ratovi, ali određene napetosti su uvijek tu. Kao ono sijevanje prije oluje, a oluje ne bude. Što se pak uzroka tiče ja imam neku svoju 'teoriju' koja može a i ne mora biti točna – završih i posegnuh za čašom. Osušilo mi se grlo od ove tirade, a i vrućina je.
- Da je čujem!
- To ja tumačim ovako. I svekr(i)va i snaha se bore za naklonost istog muškarca. Uz to u toj igri prva ima i ulogu njegove majke i bake njegove djece. A valjda ti je jasno da ni jednoj majci, kao ni jednoj baki, ma kako god netko radio dobro, nije dovoljno dobro za njezinog sina odnosno unučad. 'Valjda ja znam kaj je za njih dobro!'
Druga strana pak dotičnog 'mužjaka' i 'mladunčad' smatra malne svojim vlasništvom - 'moj muž', 'moja djeca' - i prirodno da ona, snaha, smatra da je za njega, muža, i nju, djecu, najbolje samo ono što je za nju dobro. I sukob je neizbježan. A tu je i On, često, neodlučan na koju da se prikloni stranu. Teško mu je protiv majke pa makar supruga bila u pravu jer 'majka je majka', a opet ne može ni protiv supruge jer je, pretpostavlja se, voli – završim uz gutljaj piva.
- Vjerojatno ima nešto u tome – kaže frend nakon što opet otpije malo smeđe tekućine. – No zašto onda nema sukoba sa zetom?
- Odgovor je, u duhu moje 'Teorije svega' jednostavan. Normalno je da si one drže 'štangu', ipak je to ista krv. Vrlo često punica i ne cijeni zeta: 'pa kaj je on napravil za našu kćer, niš'. S tom tvrdnjom će se često složi i supruga, pogotovo ako je bila obiteljska mezimica: 'bilo mi je bolje z mamom i tatom nek s tobom'. Nekako su na istoj valnoj dužini – dovršim 'tomicu' pa nastavih:
- No nije to sve. Negdje u podsvijesti punici zvoni alarmno zvonce, tiho ali postojano: 'ne smem ga prevč špotati, mogel bi ostaviti kćer pa nam bu došla nazaj i ona i deca, a to baš ne bi bilo dobro' – završih iznošenje svoje 'Teorije svega' uz osmjeh.
- Ne mora biti sve kako kažeš, ali ima nešto u tome – već vidljivo smiren reče frend.
Ostali smo još malo bistreći politiku (Čačić, Linić, Maneken), pozvali konobara, platili svaki svoj račun (ipak smo umirovljenici) i, pozdravivši se, otišli svaki u svoje 'okruženje' i 'ozračje'.
P.S. Naslov posta posuđen je iz knjige „Teorija svega“ Stephena Hawkinga“ koju upravo čitam.
03.05.2012. u 23:38 •
11 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2012 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
