26.07.2021., ponedjeljak

Kuba nije in, Tunis je N-da, čekićanja oko protesta Kubanaca, posebno od strane najvećih svjetskih „demokratizatora“ su poprilično utihnula, tako da od toliko priželjkivane kontrarevolucije na Kubi, kako stvari sada stoje, neće biti ništa. Ma ne zbog toga što je Kuba „policijska država“ kako joj tepaju „demokratizatori“ valjda zato što kubanska policija u 60 godina nije ubila onoliko ljudi koliko ih u „najdemokratskijoj zemlji svijeta“ policija ubije u manje od godinu dana, nego zato što kubanski narod dobro zna tko je glavni izvor svih njegovih zala. No vezano uz događanja na Kubi posebno u oči pada poziv visoke povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet upućen kubanskim vlastima da se uzdrže od pretjeranih represivnih mjera prema prosvjednicima, što je za mene besprimjerno licemjerje jer se dama nije sjetila pozvati Amere da konačno prestanu sa svojim sveobuhvatnim sankcijama, koje traju 60 godina, doslovno uništavati kubanski narod i državu. I dok je predsjednik Obama opozvao brojne sankcije i uvjeravao nas da bi se odnosi između SAD i Kube mogli postupno normalizirati, predsjednik Trump je izrekao Kubi 200-tinjak novih sankcija. Dakle što se odnosa s Kubom tiče, normalizacija će pričekati, ali ni kontrarevolucije na Kubi biti neće. No da nam ne bi bilo dosadno pobrinuo se u nedjelju (25. 07. 2021.) Predsjednik Tunisa Kais Saied koji je smijenio premijera Hichama Mechichija i na 30 dana zamrznuo djelovanje parlamenta Reakcija predsjednika uslijedila je dan nakon prosvjeda protiv vlade i najveće stranke u parlamentu, umjerene islamističke Ennahde, nakon porasta slučajeva covida-19 i rastućeg bijesa građana zbog kronične političke disfunkcije i ekonomske nestabilnosti. Kaže se da sam čin predstavlja veliki izazov Tunisu nakon revolucije 2011. godine koja je potaknula Arapsko proljeće i protjerala autokraciju u korist demokratske vladavine, koja zemlji nije donijela valjano upravljanje i napredak. Stvarno Čudno kad ne bismo znali da i iza „revolucije 2011.“ i „Arapskog proljeća“ ne stoje najveći svjetski „demokratizatori“, odnosno da su Amer pokrenuli i jedno i drugo, što naravno nije moglo rezultirati ničim drugim nego sveopćim kaosom. Tunis je zahvatila opća bezidejnosti koja je rezultirala besperspektivnošću, najednom se, kao i svuda gdje su Ameri „posredovali“, više ništa ne može niti se išta isplati, a korupcija je dosegla nebeske visine. U „Arapskom proljeću“ je ipak najgore prošla Gadafijeva Libija, najbogatija i najuređenija arapska država, ona je gotovo u potpunosti uništena, što je rezultiralo ogromnim migrantskim valom koji je zapljusnuo Mediteran. Najbolje je prošao Egipat koji se vlastitim snagama iščupao iz kandži „demokratizatora“ možda i zato što je višenacionalan i višekonfesionalan ili i zato što je imao prilično snažnu i dobro organiziranu vojsku koja nije dopustila „Muslimanskoj braći“ da preuzmu vlast, njihova vladavina je bila pogubna svuda gdje su se oni dočepali vlasti. Naime, nakon što je u procesu „Arapskog proljeća“ poslije svrgavanja predsjednika Hosni Mubaraka na izborima za predsjednika izabran Mohammad Morsi iz redova Muslimanskog bratstva na scenu stupa egipatska vojska i pod vodstvom generala Abdel Fataha al-Sisija vojnim udarom svrgava Morsija. Al-Sisi napušta vojnu službu te se kandidira i pobjeđuje na predsjedničkim izborima 2014. i relativno brzo stabilizira političke i gospodarske prilike u Egiptu. Ako izuzmemo Irak, najskuplju cijenu „demokratizacije“ plaća Sirija, zemlja sa stabilnom vlašću sve dok „demokratska opozicija“ nije obilno pomagana od strane iskusnih „demokratizatora“ pokušala snagom oružja osvojiti vlast. Ništa ne pomaže što je u proteklih deset godina dva puta na predsjedničkim izborima pobjedu odnio aktualni predsjednik Bašar al-Assad, „demokratska opozicija“ ne odustaje zemlja se razara i ljudi ginu, jer predsjednika Sirije nisu izabrali „demokratizatori“. Ohrabruje jedino to što su se neke arapske države počele približavati Siriji, što bi moglo predstavljati zraku svjetla na kraju tunela. Što mislite kako bi „demokratizatori„ „demokratizirali“ Bjelorusiju da nema zorta od Rusije? A nije da nisu pokazali zanimanje. Oznake: Kuba, Tunis, sankcije Kubi, Arapsko proljeće, kaos, korupcija, libija, egipat, sirija

- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.