Zanimljivo je poredit odnos sa prijateljima sa odnosom sa obitelji. S jedne strane s prijateljima se možeš puno bolje slagat nego sa obitelji, možeš se s njima više i družit. A s druge strane, kad u životu ozbiljno zajebeš, npr ako fasuješ neku bolest, prijatelji ti mogu malo pomoć, al niko te neće prihvatit i pomoć ti kao obitelj. To me navodi na pitanje: Da li su prijateljski odnosi donekle licemjerni? Ili je to jednostavno tako, prijateljski odnosi su uvjetovani tako da ne daju podršku kao obiteljski, i to je ok. Mada, ovdje možda ima i iznimaka, al mislim da su takvi iznimci rijetki. A sad, kad gledam, ja sam se i uz pomoć prijatelja izvlačio iz teških stanja, a i pomagao sam nekim prijateljima u teškim stanjima. Ali opet, kad mi je bilo najteže sa nistagmusom, vratio sam se kući svojoj obitelji, a ne nekom prijatelju. Na obitelj sam se oslonio. Mada znam da ima disfunkcionalnih porodica i znam slučaj jedne ženske koja je otišla od kuće jer nije mogla trpit kućnu situaciju i uselila se kod prijatelja. Al to su iznimke. Kako vi gledate na ovo? Šta mislite o odnosima prijateljstva i obitelji?
