Dilema
|
Imam sreću da imam divnu obitelj. Prije posta jedna zahvala na tome. Inače, tema o kojoj mi se piše je malo metafizičko – filozofska. Imam jedno pitanje za vas. Šta vam ima više logike: da čovjek posjeduje neku nepromjenjivu suštinu, nešto što ga potpuno odvaja od drugih ljudi i što je samo njemu svojstveno, ili da nemamo nikakvu “čvrstu” suštinu, da je sve što nas čini nama u biti promjenjivo, da se potpuno mijenjamo konstantno i da nema ništa što nas čini individuama koje su odvojene od drugih? Ova tema mi se malo načela u u razgovoru s prijateljicom, a potrefilo se da sam o njoj i razmišljao zadnjih dana. Po budizmu čovik ne posjeduje nikakvu suštinu, ljudsko postojanje se može objasniti metaforom sa zapaljenom svijećom. Svijeća gori, ali plamen nema suštinu, ne može se nać jedna točka za koju ćemo reći da je suština plamena. Svijeća polagano gori i kad dođe do kraja, prenese svoj plamen na drugu svijeću, što je metafora za život, jedna svijeća je jedan život koji kad završava, prelazi u novi. Dok po monoteističkim religijama posjedujemo zasebnu dušu, koja je zaseban entitet, odvojen od ostatka svijeta. Meni prije nije imalo logike da se potpuno mijenjamo, ali zadnje vrijeme kad gledam sebe, ono, fakat se mijenjam cijeli. Ne znam mogu li pronaći nešto u sebi što je isto uvijek. Možda bi kao nešto trajno mogao pronaći tog promatrača u sebi, taj dio mene koji je konstantno svjestan procesa koji se odvijaju u meni, ali taj promatrač je “bezkvalitetan”, on je samo promatrač i to je to. Ne znam kako da gledam na to, ali opet mi se čini da ima nešto u vezi nas što nas čini trajno nama, mada se to nešto opet stalno mijenja. Ipak smo odvojeni fizički, iako smo potpuno povezani sa svim svijetom izvan nas. Dišemo, jedemo, pijemo itd. Kad gledamo upijamo zrake svjetlosti očima, kad slušamo upijamo valove u zraku oko nas i slično. U biti to neko “jedinstvo sa svime oko nas”, za koje neki smatraju da nastupa nakon smrti, već sad je stvarno. Ali opet, da nema nečeg što nas odvaja od drugih, ne bi imali zasebno tijelo. Tako da, ima mi logike i jedan i drugi stav. Ev vam još malo Massima: |
