Nisam religiozna osoba. Nisam vjernik. Imam neku svoju predstavu Svemira, Boga i tih stvari… Al teško mi je o tome pričat, teško mi je to “uriječit”. Međutim danas mi je bio poseban dan. Bilo je fakat lipo. Lipo je što Božić postoji i lipo je što to nije samo jedan dan ko i svaki drugi. Lipo je što praznici postoje. Sad se pitam, da nema vjere, šta bi slavili? Možda stariji blogeri koji pamte Jugoslaviju i socijalizam znaju odgovor na to pitanje. Ja ne znam šta bi slavili, i nije mi bitno šta se slavi, dok god to okuplja ljude, dok god slavi prave vrijednosti, a to su velikodušnost, obraćanje pažnje na sve ljude koje život ne mazi, bilo da se radilo o beskućnicima, starijim, usamljenim ljudima ili onima koji pate od neke bolesti, i iznad svega ljubav prema svima, prema svim ljudima. Božić to predstavlja, barem meni. Isus je propovijedao ljubav. Za mene je Božić ljubav. Nisam nikad prisustvovao nekom slavlju praznika iz drugih religija. Jesam išao na iftare i slično, ali nisam nikad bio kod nekog za Bajram il Hanuku i slično. Volio bi vidjeti kako izgledaju ti posebni datumi kod drugih religija, ne samo kod kršćanstva. Zanima me istok, mada sam budizam dosta istraživao, ne znam toliko kako izgledaju njihovi praznici, osim onog što sam uhvatio u nekim dokumentarcima, ali to nije puno. Pred ovaj Božić umro je još jedan od stare garde pjevača. Možda prerano, ali možda i ne, jer ne pitamo se mi šta je rano a šta nije. Massima nisam nešto posebno slušao, al par pjesama mu volim. Evo, jednu ću i podijeliti u ovom postu. Nadam se da ste ovaj dan proveli u ljubavi, slavili Božić ili ne, nadam se da ste sretni da imate obitelj i prijatelje koji vas vole, da imate život kakav zaslužujete. Nadam se da će jednom na ovom svijetu svi ljudi živjeti sa barem minimumom ljudskog dostojanstva, a to je da nisu gladni, neobrazovani i da imaju krov nad glavom i nadu u bolje sutra. Toliko od mene, sad nek nastavi Massimo:
