Ima tu jedna osoba, sad je u Britaniji. Često se sjeti da upita kako sam. Al to su ona “kako si?” u kojima nekog stvarno zanima kako sam. Imamo mišljenja u kojima se razilazimo ali ljubav i međusobna dobronamjernost žive između nas. Onda je i on tu. Sad je dobio drugo dijete. U strci je i nema vremena, al sjeti se navratit. S njim mogu pričati o duhovnim temama i o osobnom rastu. Također, imamo polja di se razilazimo, ali volimo se. Onda ona, moja prijateljica i njegova žena. Majka po drugi put, a divna, inteligentna, osjećajna, neiskvarena… Ne vidimo se često, imamo mišljenja u kojima se razilazimo, ali je iz srca volim. A i ona mene. Onda on, drugi on. Sad je na Maldivima gdje radi, moj prvi prijatelj u životu, čovik koji mi je prijatelj od moje treće – četvrte godine, od kad znam za sebe. Pun ljubavi, sa odličnim, pikantnim smislom za humor i također, iako imamo polja di se ne podudaramo, osoba koju baš volim imat u životu. Ona. Prijateljica iz jednog jako dragog mi perioda u životu. Bili smo nerazdvojni, godinama. Svi su mislili da smo par i ne bi nam vjerovali kad bi ih razuvjeravali. Sad je majka jednog diteta i živi jednim drugačijim životom. I ja živim drugačije i, iako se ne čujemo često i ne slažemo se oko svega, znam da mi, kao i ja njoj želi dobro. I za kraj, on. Moj dobri duh u teškim trenucima. Možda ga uzimam zdravo za gotovo, jer je uvijek tu, ali vrijedi i znam da vrijedi. Nismo u istim filmovima, ali eto, našli smo se u životu i tu smo, jedno s drugim. Sutra je Božić. Ja imam jedan post sa težom temom spremljen, mislio sam ga objavit, al kontam… Kad već svi trube o Božiću, daj da napišem nešto toplo. I tako, krenu priča, jer šta je toplije od pravog prijateljstva? I ovo naglašavanje stvari oko kojih se s prijateljima ne slažem je tu u svrhu toga da ukažem da ne postoji osoba s kojom se potpuno poklapamo i da je to dobro, jer iz međusobnih razlika možemo učit. Sretan Božić svima koji slave. Ja ne slavim lično, al obilježavam s obitelji, i dajem nešto od srca svima koji slave i ne slave.
|
