Počeo sam gledat Mare of Easttown noćas i već me serija, koja je odlična btw, inspirirala da pišem. Naime, radi se o ubojstvu u jednoj maloj zajednici. Zanimljiv je taj koncept “zajednice” i kako to fercera u stvarnosti. Npr ko prije u plemenima, ljudi su imali manji, ograničen krug ljudi s kojima su se viđali, jer plemena uglavnom nisu brojčano velika. I sada su sela, i manji gradovi neka vrsta zajednice. A i veliki gradovi funkcioniraju tako da svako ima neku svoju malu zajednicu. Sad, u ovom slučaju iz serije, radi se o manjem gradu gdje svak svakog zna, i dogodi se ubojstvo. Sad, zanimljivo je gledat kako zajednica funkcionira. U zajednici vlada osjećaj zajedništva, osjećaj međusobnog povjerenja. A neko je član te zajednice, ali je ubojica, potajno radi protiv te zajednice. Zajednice se razlikuju po onome što je za njih prihvatljivo ponašanje, a šta nije. Tako npr na zapadu je normalno da prođe muškarac obučen kao žena, dok je kod nas to skandalozno. Bilo ko, ko želi da radi nešto što zajednica smatra nepoželjnim, radiće to tajno, i skrivaće se. Bilo da se radi o seksu, drogiranju, ili nekom drugom neprihvatljivom ponašanju, to se sve krije od zajednice. Međutim, u zajednici postoje i dileri koji nabavljaju droge, što su isto tako ljudi koji pripadaju toj zajednici a potajno rade protiv vrijednosti koje zajednica smatra ispravnima. U biti, svima nam treba neka vrsta zajednice da preživimo, a meni su zanimljivi ovi podskupovi unutar zajednice, mali svjetovi u svjetovima. Ako je zajednica jedan svijet, sastoji se od mnogo manjih svijetova, npr porodica kao nukleusa u zajednici. I zanimljivo je šta se dešava u kojoj porodici, recimo u mom selu, a da se krije i održava privid pred ostatkom sela. Iako na selu ima ljudske topline i međusobne pomoći, svi se pomalo boje da neko iz sela ne upadne baš kad je prljava kuća i slično, svi vole održat nekakav privid. A da ne ulazimo u situacije gdje postoji nasilje u obitelji ili neka druga devijacija, tipa da muž prokocka sve pare i tako, to se krije kao zmija noge. Tako je zajednica u biti bez pravog međusobnog povjerenja. No, vratimo se na slučaj ubojstva. Znači postoji individua u zajednici koja je naočigled normalna i prolazi pod norme zajednice, a potajno krši najsvetije postulate te zajednice. I njemu je zajednica potrebna, jer bez nje ne može živjet. Njegov život ovisi o tome koliko dobro krije svoje tragove i koliko dobro glumi. U velikim gradovima zajednica je raspršena i nemoguće je napravit nešto poput manjeg mjesta, ali i u velikim gradovima postoje elementi zajedništva, stanovnici grada dijele međusobne vrijednosti, barem one najosnovnije, kao vrijednost da je ljudski život svet i da je ubojstvo neprihvatljivo. I iako u velikim gradovima ljudi ne mogu imat zajedništvo kao npr na selima, i dalje imaju neko zajedništvo, barem što se tiče zakona i morala, te društvenih vrijednosti. Zanimljiva je stvar kako sve ono što nije društveno prihvatljivo, društvo u biti tolerira, pa i podržava, samo nađe pravi način da to iskaže. Npr, niko neće javno priznat da želi da se u društvu prodaje droga, ali puno ljudi se drogira, ili barem puše travu, i društvo to prihvaća dok god je daleko od očiju javnosti. U velikim gradovima se nađe jedna ulica gdje zajednica smjesti prostitutke, beskućnike, narkomane i ostale “neprihvatljive” skupine, i ostavi ih da tu žive kako znaju. Zajednica je u biti i licimjerna, jer se prihvaća svo ono neprihvatljivo ponašanje, a većina drži privid neke čednosti i dostojanstva. Ipak, ima dobrote u ljudima zbog kojih zajednica i postoji, i dešavaju se situacije kad se zajednica solidariše i pomogne nekome. Bilo kako bilo, mi ljudi smo društvena bića, i biće zanimljivo vidjet kako ćemo živjet u budućnosti, kako će naše buduće zajednice izgledat.
|
