Zanimljivo je kako se mi ljudi lakše opredijelimo za nešto, neki izbor, neku odluku, ako znamo nekog ko je to već uradio. Evo banalan primjer, mislio sam prijateljici poslat link od serije “Yellowstone”, al kontam neće joj se svidit serija. Ev neki dan jedan prijatelj reče kako joj je to najbolja serija koju je pogledala, i ja kontam: poslaću prijateljici seriju, što da ne. Banalan primjer. Isto vridi za sve druge stvari, kad vidimo nekog da nešto radi, i mi ćemo se osjećat sigurnije ako krenemo to radit. Zato je dobro bit nekom inspiracija, svojim primjerom pokazat da se može drugačije. Kad neko npr baci smeće, sagnut se i pokupit ga, da osoba vidi. Dobro je i svojim primjerom pokazat da je bolje društvo moguće. Iz ove ljudske potrebe, da ljudi znaju nekog ko radi nešto što i oni žele radit su dobrim dijelom nastali influenseri. Oni pokazuju svojim primjerom šta rade i kako žive, i to druge ljude inspirira. Ista stvar vridi za razne selebritije i slično. Bit primjer dobrog i hrabrog ponašanja je hvale vrijedno i njime se može potaknut druge na isto. Ali također, ljudi u tuđem ponašanju vide i primjer za radit kojekakva sranja. Po meni svrha ovog fenomena i njegov korijen je to da se ne izdvajamo iz grupe, jer ako vidimo jednu osobu koja radi nešto što mi želimo, sigurniji smo da i mi to možemo, a da nas zbog tog “grupa” neće izbacit. To je vjerovatno nastalo u vremenima dok smo bili plemena, taj strah od izgona iz grupe, jer izgon je značio smrt. I preživio je do dan danas, i danas također ta logika nije bez osnove. Svima nam treba neka grupa kojoj ćemo pripadat, zato se u srednjoj školi odjećom svrstavamo u obožavatelje nekih bendova npr, zato što tražimo identitet, grupu koja je naša. I kad odrastemo treba nam ta grupa, samo što su metode kojima se vodimo sofisticiranije. A i lakše je, jer više manje svi možemo nać bar par ljudi kojima pripadamo.
|
