Ono što ljudima doista fali u komunikaciji je često u biti samo razumijevanje. Nevjerovatno je koliko ne razumimo jedni druge. Da bi se uspili razumit potribno je par stvari. Prvo, potribna je iskrena želja da empatišemo sa osobom, da nas osoba zanima. Drugo, potribno je da znamo slušat. Slušanje je pravo umijeće, jer kako ono kažu: “Problem je što ne slušamo da bi razumjeli, nego da bi odgovorili”. Treće što je potribno je vrime, jer nikoga se ne može razumit tek tako, za dan. Ja san u životu prominija dosta psihoterapeuta, ljudi kojima san potpuno ogolija dušu, i mogu reć da je tribalo dosta da me ti ljudi razume, a sumnjam da me je iko od njih potpuno razumija. Potpuno razumijevanje je vjerovatno nemoguće, ali možemo imat momente kad kliknemo s nekom osobom i kad se baš kontamo u tom momentu. U odnosima koje imamo, razumijevanje igra ključnu ulogu. Neko ko nas ne razumi teško može bit blizak s nama. Iz mog iskustva, može se bit blizak s nekim i ako te ne razumi, u slučaju da te voli i poštuje. Razumijevanje nam daje sigurnost. Ono je znam da se možemo na osobu oslonit, jer ona zna kako nam je, kako triba reagirat u kojoj situaciji i slično. Razumijevanje je umijeće koje se stalno triba njegovat, stalno se tribamo trudit da nekog od bliskih nam osoba razumimo, jer se konstantno minjamo, i mi i oni. Eto, to je to. Jeste me razumili? :) Ev vam ovo:
