Zanimljivo je i fascinantno u koliko različitih filmova ljudi žive. Samo uronite na momenat u ljudsku psihu i to šta kroji njen sadržaj. Ja iman dosta šaroliko društvo prijatelja. Tako npr iman jednu prijateljicu vjernicu, koja je katolkinja, istraživala je druge religije, da bi shvatila da njena matična religija joj najviše odgovara. Imam isto prijateljicu koja je ateista i misli da je smrt kraj postojanja. Imam prijatelje koji imaju, pa ajmo reć “slobodnu duhovnost”, kao što je i ja imam. To je što se tiče vjere, a tek kakva je priča što se tiče drugih uvjerenja u kojima ljudi žive. Uvjerenje, recimo, da je normalno da muškarac švrlja okolo sa cvijeta na cvijet jer je takva “muška priroda”, dok žene side u kući i čekaju da se on vrati sa svojih izleta. Uvjerenje da je svit jedno loše misto u kojem samo budale mogu bit sretne. Uvjerenje da je svit sam po sebi dobar, a da probleme stvaramo mi sa svojom percepcijom… Vjerovanje da je znanstvena zajednica dobronamjerna i da se triba cijepit i cijepit dicu, pa čak i čim se rode. Uvjerenje da su ljudi u mainstream znanosti potkupljeni da stvaraju bolesti i ubiru profit od liječenja istih. Uvjerenje da sviton vlada jedna klika ljudi koja upravlja svime što se dešava u svitu, da su ratovi poput ovog između Rusije i Ukrajine namješteni. Onda uvjerenje da postoje različite grupe sa svojim interesnim sferama koje se sukobljavaju u svitu. Mišljenje da su ljudi po prirodi sebični, ili mišljenje da ljudi mogu privazić sebičnost. Ovde ću stat, jer bi moga dalje nabrajat u nedogled… Poanta je, šta je starije, kokoš ili jaje, da li naša uvjerenja formiraju nas, ili mi formiramo naša uvjerenja? Ja virujen da ljudi biraju uvjerenja na osnovu dubokih stanja u našoj podsvijesti, a neka “kriva” uvjerenja možemo otkrit tako što se osviještavamo, što radimo na sebi. Ja i ne bi ulazija u to koja su uvjerenja prava a koja kriva, nego koja su zdrava i dobra za nas, a koja su loša. Mislit da je uvjerenje da npr, nema dobrih ljudi nezdravo za osobu a mislin i da nije tačno. Mislin da je uvjerenje da je svit besmislen i da je život besciljan također nezdravo za osobu koja u to viruje. Ali poštujem i one koji tako misle. Na kraju, pitanje je, koje je uvjerenje istinito? Tu mislin da niko nije stručan da može sto posto reć šta je istina a šta ne. Nek ostane na svakome da odabere svoja uvjerenja, na osnovu svoje psihe i životnih iskustava. Samo, tužno je vidit kako ljudi trate živote birajući destruktivna uvjerenja… Ali svakome njegovo.
|