Ima nekoliko me jedan komentar ponukao da napišen post, al nikako da se nakanim, pa evo sad ću probat. Naime radi se o pitanju ljudske prirode, pitanju kakva je naša priroda, kakvi se rađamo, dobri, loši itd? Po meni je ljudska priroda fluidna, nešto što se mijenja. Po bazičnim životinjskim postavkama smo sebični, ali međutim, mi imamo i mogućnost za privazić našu sebičnost. A to radimo osvještavanjem, osvještavanjem patnje koju nanosimo drugim bićima i empatijom prema njima. Kroz historiju od naših početaka pa do danas smo se dosta promijenili. Osvijestili smo patnju žena, patnju robova i još toga. Postali smo nesebični glede puno stvari di smo prije bili sebični. Međutim, još uvik se na dosta polja ponašamo kao barbari, recimo naš odnos prema životinjama. Sada se osvještavanje patnji životinja intenzivno širi i sve više ljudi je svjesno da i životinje tribaju imat neka prava. Eksploatacija ljudi je i dalje prisutna, ali stanje je puno bolje nego je bilo. Reklo bi se da učimo, sporo, al ipak učimo. Ja mislim da ljudi evoluiraju iz bića koja se vode sebičnošću u bića koja se vode ljubavlju i empatijom, ali taj proces je spor, prespor za naše kratke živote, da vidimo neku veliku promjenu.
|
