Od samih početaka razvoja civilizacije, čovik teži da ovlada silama oko sebe. Ispočetka smo prinosili žrtve i vršili magijske rituale kako bi prizvali kišu, npr. i slično. To je bilo kao cijena koju smo spremni platit da bi dobili ono što želimo. U suštini, jedan oblik trgovine. A najznačajnije su bile ljudske žrtve, jer šta za ljude ima veću vrijednost od ljudskog života? Sve smo to radili da bi umilostili Bogove da nam daju dobru žetvu, kišu, sigurnost od napada itd. Na taj način, specijalno razrađenim ritualima, nastojali smo uticat na sile prirode da rade za našu korist. Sa dolaskom modernih religija, stvari se malo mijenjaju, ali barem što se monoteističkih religija tiče, suština je ista. Ne molimo se više raznim Božanstvima, nego jednom Bogu, ali opet molimo da nam da milost da dobijemo što želimo, to jest, molimo se da više sile (ili viša sila) rade za nas. Budizam tu ima drugačiji pristup, jer Budizam ne teži da ovladava vanjskim silama, nego unutarnjim. Vanjskim silama se po Budizmu, ne može manipulirat. No dobro, da se vratim na temu. Ovladavanje silama prirode je naša suštinska potreba od samih naših početaka. Pripitomili smo vatru, ukrotili vodu, još davno. Naučili smo saditi usjeve, pripitomili smo životinje. No to ovladavanje silama oko nas je u značajnoj mjeri nastalo tek u moderno vrime sa nastankom znanosti. Ništa nije dalo rezultate u ovladavanju sviton oko nas kao znanost. I u naše vrime znanstvenici su autoritet, neko kome se viruje. Znanstvenici su u našem vrimenu arhetip ljudi koji pričaju istinu i znaju šta rade. A planet smo toliko ukrotili, da prijeti opasnost da ga i ne uništimo našim djelovanjem. Znanost je nešto što nas je izdiglo iz gliba jada, mada, još jako puno stanovnika ove planete se valja u tom glibu, ali to je zbog nepravedne raspodjele dobara i ljudske pohlepe, ali – druga tema. Znanost bi, da je raspodjela pravedna, mogla omogućit dobrobit svim ljudima na zemlji. Nego, ukrotili smo prirodu znanošću, ali postoji nešto što još nismo ukrotili. Nismo ukrotili sile u vlastitoj psihi, a ni nevidljive sile koje upravljaju našim životima. Za te stvari nam i dalje treba duhovnost. Ili da kažen, ponovo nam treba duhovnost. Stanovništvo razvijenih zemalja grca u psihičkim problemima, u biti, mi smo taman došli sebi, taman se osvijestili i osigurali si dovoljan komfor da nam nema druge nego da se suočimo sa sobom. U dijelovima svita di se ljudi još bore da prežive, nemaju vrimena da se previše bave sobom. Mi imamo, zato i imamo ove sve psihičke zavrzlame u društvu. Po meni je to prirodan dio ljudske evolucije. Također, nemamo odgovor na suštinska pitanja o prirodi našeg svita i o prirodi nas samih. Za te stvari nam je potrebna duhovnost. Zato sad i cvatu raznorazni pokreti kojima se radi na sebi, od psihoterapije, pa npr joge i meditacije. Budizam i Hinduizam dolaze na zapad, jer nude odgovore koje mi u našoj kulturi nemamo. Nude samospoznaju. Također oživljavaju domorodačke šamanske metode rada, i nude jedno ozbiljno polje rada. Čak i psihijatrija počinje prihvatat te svete biljke iscjeliteljice, te danas niču klinike u kojima se radi sa psihodelicima. Bilo bi idealno kad bi znanost i duhovost se srele negdi i dotakle se, ali ok je i ovako, dok koegzistiraju. Evo vam ova pesma:
