Prije svega, bila je Ljubav. Ljubav je svojim dahom stvorila svijet. Rodila je svog sina: Snagu, da vodi svijet, da može podnijeti svijet. Također rodila je i kćerku Hrabrost, jer snaga bez hrabrosti je uzaludna. Snaga bez Hrabrosti može ići u krive svrhe, svrhe koje izazivaju patnju. Te sile su se utjelovile u jednom smrtniku, Dražanu. Dražan je u sebi osjećao Ljubav, imao je Snage ali nije imao Hrabrost. Kada je Dražan začet, Hrabrost je bila kod Mudrosti na šalici čaja, a Mudrost ju je zadržala namjerno da se propusti utjeloviti u Dražanu. Zašto? Samo Mudrost je znala. Dražan je bio mlad i znatiželjan i od malena je preispitivao stvarnost. Pitao se: Kako išta postoji? Šta je suština svega što postoji? Već kao relativno mlad, uvidio je da je suština svega što postoji Ljubav. Upoznao je Ljubav svojim očima i cijelim svojim bićem. Međutim, to mu je značajno otežalo život. Dražan nije volio sebe, i kada je počeo osjećati da je voljen, da ga Ljubav voli, počeo je imati brojne probleme. Opsesivno je mislio o samoubojstvu, progonile su ga užasne noćne more, ludio je i da nije Snage koju je zaista imao puno, davno bi umro. Jedno jutro probudio se i osjetio kako ga nešto vuče u šumu. Pošao je u šumu žedan i gladan, na rubu života i na ivici ludila, u šumi ga je dočekala majka svih tajni, majka Zemlja. Kad je došao u šumu vidio je prekrasna bića koja su utjelovljena u drveću, vidio je fluidnu dušu vode kako sjaji na izvoru. Sve je bilo predivno i sve je bilo tu, tu za njega. Napio se vode sa izvora, najeo se plodova sa drveća i pustio da ga Zemlja njeguje. U Zemlji su živjele sve sile, i Dražan je prvo htio da dobije Hrabrost, ali nije znao da se Hrabrost ne dobija tek tako, ona se stiče. Ali zato se jedna nova sila rodila u njemu kad ga je Zemlja ovako njegovala. U njemu se rodila Nada. Sa Nadom se je zaputio nazad iz šume i vratio se kući. Kad se vratio, na svoje iznenađenje vidio je da puteljka prema šumi više nema. Cijela šuma je jednostavno nestala, kao da je nikad nije ni bilo. Dražan se na prvu počeo tresti od straha da ludi, al onda je shvatio da onaj koji je svjestan da ludi, ne može zapravo poludjeti. Onda se opustio, i legao na krevet. Na momenat kad je sabrao sve što mu se dešava, počeo se smijati. Sve je bilo toliko smiješno! Inspirirala ga je Mudrost, jer se Mudrost svim brigama smije poput tek rođenog djeteta. Proteklo je još neko vrijeme i Dražan je zaspao. I ovoga puta je imao noćne more, ali u snu mu je bila prisutna trunka ljubičastog svijetla. Osjećao je u sebi Nadu, a ljubičasto svjetlo koje je vidio, bilo je Znanje, koje je počelo da mu se otkriva.
|
