Tuđe nesriće
|
Zbog stanja u kojem se nalazin, primjetin da iman neke mane. Recimo, nekad primjetin da se nečemu u meni dopada kad čujen da je nekome loše. Valjda se ne osjećam da san sam u patnji kad to čujen, ili ko će znat šta već. Zanimljiva je ta ljudska potreba i ta caka, da nam je lakše kad čujemo tipa da je nekome koga i ne znamo loše. Kad skontaš, kakve to uopće ima veze s nama? Šta ta osoba ima veze s nama, da mi išta o njoj uopće pomislimo? Izgrađeni smo tako da smo bića u odnosima, i naše postojanje je postojanje u odnosu s drugim bićima. Zato valjda moremo empatisat sa nekim drugim ljudima koje i ne znamo, ili se poistovijetit sa likom iz filma i slično. Zato možemo i osjećat olakšanje kad čujemo za tuđu nesreću. Nego, ovu caku što san primjetija kod sebe ne volin, kad vidin da osjećan olakšanje jer je nekome loše, odma mi se to ne sviđa. A u biti prema tome bi triba izgradit neutralan stav. To je jednostavno misao, jedan dio mene se osjeća na fazon: "Život je takav, i drugima je loše, ništa ne propuštaš". To je neka utjeha koju čovik osjeti kad je u patnji. Ipak, ja san svjestan te svoje cake, primjetin kad osjetin ovo za druge ljude. I ja san savršeno svjestan da ja kao ja, želin dobro svima. Da me sad neko pita kako ja želin da neka osoba bude, reka bi da želin da bude dobro, i istinski to želin. Al eto, postoji i dio mene koji je takav kakav jest. Tužan i nesretan. No, ovo je sve dobro i fino kad je svjesno. A oko nas, more ljudi izgradi karaktere na ovakvim tendencijama poput ove moje, sakriju to i sami od sebe. I vole pričat o tuđoj nesreći, sve na fazon kako suosjećaju, kako im je krivo kroz šta sad taj neko unesrećen mora prolazit. A u biti, u dubini sebe se tješe tom nesrećom i drago im je da se desila. Ovo je korijen većine vrste tračeva, nesretan život i manjak ispunjavajućih dešavanja u životu. Zato ljudi tračaju i provode vrime u raznim beskorisnim aktivnostima, tipa čitaju crnu kroniku. To ljudima, jasno, uglavnom podsvjesno, daje osjećaj olakšanja. Šta reć, i ja san jedan od tih ljudi. Ali san ja svjestan. Pa ne mogu uživat u tuđoj nesreći, i ne želin u njoj uživat. Jer san svjestan. Svjesnost je ključ svega. P.S. Da ne bi dobili krivi dojam, ne dešava se meni često da osjetim ugodu kad čujen da je nekome loše, znan puno ljudi u patnji kojima iz srca želin da in bude bolje, al ko što reko, nekad mi se omakne i da osjetin to olakšanje. A da iman moć, učinija bi da svak bude sritan, pa makar ja zadnji osta nesritan. |
