Rad na sebi
|
Zadnjih dana radin na sebi na nekoliko polja. Prvo, primjetija san da često primjetim neku caku, crtu ličnosti kod nekog i osudin je, umisto da se potrudin da je razumin. Također, pomislin često kako sam ja bolji jer nemam takvu ličnost. Nije to ono baš da ja sad pomislin "vidi me, bolji sam", al prođe kao osjećaj neke vrste, na fazon, kao "ja radin na sebi, ja sam bolji od tog ponašanja". Onda primjetim da je i takav stav koji ja zauzmen u biti isti ko stav te osobe koja trača nekoga sa osudom. I onda primjetim to, pa pomislin "vidiš kako san ja svjestan, a brojni nisu". Haha, prava komedija. Doduše, ruku na srce, radin na sebi i jesan vjerovatno svjesniji nego dosta ljudi, al ono, čudo je kako ego voli sve sebi da prisvaja, i gradi tripove u kojima mu je ugodno. Druga caka na kojoj radin je to da san škrt. Najmlađe san dite u obitelji i jedino muško. Sve sestre su starije od mene, najmlađa mi sestra 7 godina od mene starija. Tako da, jasno je, razmažen san. Kad su se dobivale čokolade, slatkiši i to sve, normalno, prvo se nudilo meni. I meni je ostalo tako, i dan danas primjetin npr kad jeden čips i kad mi sestre krenu uzimat čipsa, kako se krenem u sebi postavljat kao da me strah da će mi sve pojest, kako ja oću taj čips samo za se. Nekad mi to bude i sa drugon hranom. Pa se učin da ne buden škrt nego da buden širokogrudan, da dajen i zadnje zalogaje ako triba, jer ko ga jebe, nek ode, dođe ponovo nešto drugo, neću ostat gladan. Zanimljivo, ta mi crta preovladava u kući, inače ovako sa društvon i to nisan škrt. Eto, par nekih crtica rada na sebi. U suštini, čovik mora radit na sebi dok je živ. To je kao rad na njivi, danas počupaš korov, sutra ga opet nareslo, pa tako čupaš, čupaš kontajuć da ćeš jednon sve počupat, al u biti, kad bolje sagledaš, pođeš se mirit s činjenicon da ćeš ga čupat cili život. Onda počneš i uživat u čupanju! Život je borba do smrti, i u smrt triba uć kao borac! |
