Za mačkoljupce
Gledam sinoć na HRT 1 emisiju o mačkama. Zanimljivo za gledat, jer fakat volin mačke. Ko što neki od vas znaju, ja san ima doživljaj u kojem san "bija mačka". Objasniću vam taj doživljaj u ovom postu, i ono što san sazna o mačkama, ali prvo uvod da van objasnin kontekst. Prije tog događaja uspija san, tri puta, osjetit dušu drveta, dušu od tri različita drveta. To je u biti, ono što se smatra "šestim čulom" to čulo je naša vlastita svijest. Moguće je "vidjeti" sviješću. Al to se može tek kad se probiju granice unutar nas samih i svemira oko nas. Kod mene su se te granice otvarale polako, dok nije eruptiralo jednu večer. Tu večer san osjetija da je sve što postoji Ljubav, koja voli prosto jer voli, nema razloga za nju. Ne moš ni reć da je ta ljubav bezuvjetna, jer, kod nje nema ni te dileme: uvjetno - bezuvjetno. Ko što reko, ona voli jer voli, to joj je priroda. A kad san osjetija te duše od drveća, sve odmah postane jasno, zašto drvo izgleda kako izgleda, što miriše kako miriše, sve ti je jasno i potpuno odgovara duši tog drveta. Sad, tu večer kad san osjetija Ljubav, san se potpuno otvorija prema vani, i kad san doša do svoje mačke desilo se nešto nevjerovatno. Bukvalno san osjetija tu mačku, kao da san ja ona, ono, doživija san je iznutra. Smišno je sad sitit se toga, ne znan koliko se to može objasnit... Na prvu što doživiš je neka agresija, ali agresija koja je dio karaktera te mačke, ono, kao neko stalno raspoloženje. Kao da je stalno na rubu i očekuje neku prijetnju. Mada, ne mere se ta agresija poredit sa ljudskom, to su baš drugačije emocije. I onda, nakon te agresije, otvori se samo nešto nježno i ranjivo, malo srce, koje je otkrilo život i samo želi živit. Mačka je otkrila život i učiniće sve da ga zaštiti. Par dana poslje mi se opet desilo da osjetin jedno mače koje je ležalo na meni i prelo, i skonta san u biti da ono prede i uživa jer je zadovoljno samo sobom, što si je našlo sigurnost. Nas gleda kao na izvor sigurnosti, a ne kao na nekoga koga vole. Ono je našlo svoju sigurnost, u tom slučaju mene na kojeg je leglo i dobro mu je. Neću reć da mačke nisu sposobne za ljubav, ali mislin da su uvik sebi na prvom mistu. Što meni, jasno, ne smeta, ja ih volin takve sebične, ne smeta mi to. :D Isto kao kod drveća, njihova psiha potpuno odgovara njihovom tijelu. Faktički su jedno, bar san ja to tako doživija. Eto, nadan se da van je zanimljiva perspektiva koja se meni otvorila na mačke, kad san ih tada doživija. Evo vam dvi moje ljubimice |