Dobro i zlo
|
Napomena, tekst je izvorno pisan na blogger.ba, ovamo je kopiran. S vasionkom san već nekoliko dana ima dopisivanje u komentarima na njen post: Šutnja kao kriminal. Pisali smo o tome šta ljude navodi na zlo, na tako loše ponašanje prema drugima. U ovom postu su neki zaključci možda vasionkini, odma da kažen, da ne bude da prisvajam sebi nešto. Uglavnom pisali smo o tome kako ljudi protjeruju i ugnjetavaju one drugačije, Tipa Kina Tibetance i Ujgure, Indija muslimane u Kašmiru i slično. Šta dovede do tog zla? I šta dovede do masovnog podržavanja nekog zla, ugnjetavanje nekog naroda i podrška tom ugnjetavanju. Po meni, tu igra ulogu više faktora. Kako san zaključija na kraju rasprave, za masovnu podršku zlu bitna su tri faktora. Prvi je da masa u orgijastičkoj atmosferi zla otpušta svoje destruktivne porive koje ima i koje inače suzbija, drugi je predaja moći autoritetu, koji je gotovo pa Božanska figura, i treći je dehumanizacija žrtve, posmatranje onih kojima činimo zlo kao da su manje ljudska bića od nas samih. Sad i ovo je dovoljno složeno. Za prvi faktor, Frojd je pisa o nagonima za životom i nagonima za smrću. O nagonu ka kreaciji do one ka destrukciji. Kod njega su ta dva nagona ravnopravna i čovik kultivira jedan, na štetu onog drugog, koji ostaje potisnut. Jung mislim da ne podržava tu Frojdovu podjelu. Ja je također ne podržavam, mislin da se nagon za destrukcijom javlja onda kad zapnemo ko ličnost na nekom psihičkom problemu, kad se ovi nagoni za kreacijom ne mogu ispoljit, onda, kao posljedica frustracije, javlja se nagon za destrukcijom. Mislim da je nagon za destrukcijom sekundaran, da nije ravnopravan nagonu za kreacijom, ali ipak postoji. Kod različitih ljudi taj nagon je u različitom intenzitetu, ali mislim da ga svak ima, samo neki se uspješno nose s njim dok mu neki popuštaju. Ljudi koji podžavaju zlo otpuštaju taj nagon za destrukcijon i čine zločine u tom afektu. Drugi faktor, predaja moći nekom vođi, skida odgovornost sa naših dijela i prebacuje ju na vođu. Vođa se uzdiže do nebeskih nivoa, i slavi se, a sve što on kaže se uzima kao neprikosnovena istina. Ljudi imaju potrebu za nekom vrstom autoriteta, od početaka nas kao vrste imamo neke vrste vođa. U plemenima postoje šamani i slično, ljudi imaju potrebu za nekim autoritetom. Neki više a neki manje, možda su neki tu potrebu i privazišli, ili ju možda imaju, ali je ne prakticiraju, nego je samo drže u sebi i ne rade ništa s njom. Također, ljudi koji nemaju potrebu za vođom često sami žele da budu vođe. Ono il si vođa il si vođen. Mada neću previše se oslanjat na ovu tezu, jer možda ima ljudi koji nemaju potrebu za autoritetom ni da budu autoritet. Ali da većina ovaca voli čobana, to je istina. Treći faktor je dehumanizacija. Tu prvo imamo proces formiranja identiteta, identiteta "nas" naspram "njih". Svaki identitet nastaje u suodnosu s nekim drugim identitetom, "mi" možemo bit mi jedino ako postoje "oni" koji nisu mi. Da smo samo jedno, tipa da smo izolirano pleme koje nema kontakta sa drugima, ne bi imali takav identitet. Mada, i u tom plemenu bi imali identitet unutar tog plemena, ko je šaman, ko je lovac, ko sakupljačica, i slično. Nekakav identitet bi imali. I sad, kako dođe od toga da "mi" mrzimo "njih" i da ih napadamo, ratujemo s njima i tako? Tu igra ulogu ugroženost, koja je u primitivnom obliku bila kao kod životinja, kad bi drugi dolazili na naš teritorij, ugrožavali bi nas zbog resursa koji su ograničeni i "mi" ih ne možemo dijelit s "njima". Danas isto ratujemo za resurse, mada ne uvik. Neki ratovi se javljaju prosto iz osjećaja ugroženosti na zemlji na kojoj živimo. Tako su se u nacističkoj Njemačkoj, Njemci osjećali ugroženi od Židova i Roma i predali se Hitleru, i neki orgijastično podržavali to zlo. Židovi i Romi su u Njemačkoj bili prikazani kao neljudi, kao čisto zlo kojeg se triba riješit. Dok, drugi su samo slušali autoritet i predali mu odgovornost kao u Miligramovu eksperimentu di su ljudima naređivali da daju smrtonosne doze struje drugim ljudima, pa bi ih ovi iz poslušnosti prema autoritetu davali, bukvalno se pokazalo da su ljudi spremni mirno ubit druge kad iza njih stoji autoritet. Vasionka je rekla da uvik ima dobrih ljudi, tipa Njemci koji su potajno spašavali Židove, ja san spomenija i Dijanu Budisavljević koja je spasila tisuće srpske dice iz logora u NDH i slično. Dobrih ljudi ima, neću reć da nema, ali ima li ih (nas?) dovoljno. No, s druge strane stoji i dobro koje ljudi rade. Stoje sva djela suosjećanja, kad neko pomaže beskućnicima da nađu dom, kad neko posveti cili svoj život radu za opće dobro i pomaganju siromašnima, kad neko rizikuje svoj život spašvajući, tipa Židove od nacista, ili Tutsije od Hutua. Također, jedan primjer dobra iman u iskustvu dok san bija na psihijatriji. Jedan lik mi je priča kako su jednom medicinari mlatili nekog Čeha. I on to nije moga gledat, pa je kleknija i reka njima: "Pustite ga, molim vas, ja sam sve kriv". I nakon toga su ovog Čeha odvezali, a njega svezali i mlatili ga. To je po meni neporeciv čin dobra, čovik je žrtvova svoju dobrobit zbog potpunog stranca. I koliko se novinara bori za pravdu, pa bivaju ubijeni ili im se priti smrću i slično. Koliko je sitnih gesti ljubavi koje uljepšaju nekome dan, nekome i cili život? Koliko puta kolektivno skupljamo pare nekome za napravit kuću ili za nečije liječenje? Dobro postoji, to je neporecivo, ali da li je više dobra il zla? I može li se to odvagat. Možda je "dobro" zaslužilo više od ovog pasusa, ali post san prvenstveno zamislija kao analizu zla, pa tek onda mi je palo na pamet da opišen malo i dobro. Meni, trenutno izgleda da dobrota ide na skali u kojoj je u jednom kraju potpuno zlo dok u drugom potpuno dobro. Potpuno zlo je podržavanje zla, orgijastičko, uživanje u mučenju i ubijanju drugih, a potpuno dobro su ljudi koji danu svoj život za druge, ili ga barem riskiraju. Većina ljudi je negdi između. Također, ljudi nisu osviješteni, puno ljudi nema empatije prema tipa životinjama i slično. Još, do radikalnog izljeva zla dovode i radikalno loši životni uvjeti. Njemačka je teško patila pod sankcijama za prvi svjetski rat i bila je u totalnom siromaštvu. To je sigurno pomoglo Hitleru da ga prihvate kao vođu, a Židove i Rome da vide kao krivce za svoju patnju. Evo, jedna kraća analiza zla, koja je meni zanimljiva, nadan se da ima nekog smisla. Šta vi mislite, da li je više dobrih ljudi ili zlih? Ili je većina između? Ostavite odgovor u komentare ako oćete. :))) Evo jedan odličan dokumentarac o počiniocima pokolja Komunista u Indoneziji, ubojice učestvuju u dokumentarcu sa svojin autentičnim pričama |
