Sinoć san ima zanimljiv san, ili polurazmišljanje u snu. Razmišlja san, naime, ko je napravija prvi pokret u ovom okeanu svijesti. Sve što postoji san pojmija kao jedan okean potencijala, ali miran, umiren. U pasivnom stanju. I pravo pitanje je: Ko je napravija prvi pokret? Od kud prvog pokreta? Ko se je prvi osvistija? I onda mi je pa na pamet Biblijski mit o Luciferovoj pobuni protiv Boga, kako bi to mogla bit metafora za onoga koji je prvi pokrenija akciju. U ovom kontekstu, taj mit smatran kao metaforu, Luciferova pobuna nije nužno prava pobuna, nego pokret koji je bija u suprotnosti sa postojećim stanjem. U tom kontekstu, to bi moglo značit prvi pokret. Ne znan šta bi trenutno mislija o tome, ali probudila me ta misao sa željon da danas o njoj napišen post. Znanost tvrdi da je sve poteklo od velikog praska, što bi opet, moga bit prvi pokret postojanja, pokret koji se ne zaustavlja. Još mi je pa na pamet mit o izlasku iz raja, i zmija koja je Evi rekla da poide zabranjenu jabuku. To bi isto mogla bit simbolika prvog pokreta. Zmija je simbol znanja u brojnim kulturama, tako i u biblijskom mitu, ona nagovara Evu da ubere jabuku sa stabla spoznaje. U ovom mitu, zmiju gledan kao pozitivca, jer je ljudima donijela znanje. Mislin da je ovo uobičajeno tumačenje tog mita, koje demonizira zmiju i smatra čin spoznaje grijehom, zastarilo i primitivno. Takvo tumačenje smatra znanje grijehom, dok u stvarnosti, znanje donosi slobodu i odgovornost, ustvari je prirodna putanja čovika ta da sazna. Fromm je pisa da je mit o izlasku iz raja zapravo o raskidu čovikovog nesvjesnog jedinstva sa prirodon, te da se čovik triba osvijestit, pa onda opet povezat sa prirodon, ali ovoga puta svjesno. Takvo tumačenje mi leži. Bilo kako bilo, zanimljivo mi je što me ovo razmišljanje prenilo iz sna, pa evo, podilija san ga s vami.
|
