Nikad neću svatit kako nekim ljudima glavna tema za pričanje mogu bit tuđi životi. Komentiranje kako se je neko rastavija od prve žene, pa "ko da će mu druga bit bolja, šta mu je falilo ovoj", uživljavanje u tu situaciju bez ikakva stvarnog znanja o tin ljudima, ali komentiranje kao da si doktorira međuljudske odnose. Onda se ti ljudi uhvate i svak sa svog svjetonazorskog gledišta odobrava il osuđiva tuđa ponašanja, bez uzimanja u obzir da svi ljudi ne razmišljaju isto, i tome slično. Moran napomenit da ne govorin o osudi nekog univerzalno zlog ponašanja, nego tipa rastava braka, seljenja u Njemačku i takve stvari. Fakat mi nije jasno šta tu more nekome bit zanimljivo. Pretpostavka mi je da ti ljudi nisu otkrili svoju životnu ljubav, strast, zanimaciju koja ih vuče i zbog koje rastu i razvijaju se, nego se zadovoljavaju sa komentiranjen tuđih života, jer nemaju pametnijeg posla. Ili još šta je vjerovatno, je da uživljavanjen u tuđi život biže od svog.
|
