Koliko daleko smo se otuđili od prirode i koliko smo daleko od nečega što bi tribalo bit normalno, pokazuje i naš trenutačni način proizvodnje hrane. Znači, pod prvo, većinu sjemena za biljke koje jedemo posjeduje par korporacija, tako da naša hrana ovisi o njima. Takva vlast nad većinom proizvedene hrane u svitu je bez presedana. Drugo je način proizvodnje. Recimo paradajz, posadi se u staklenu vunu i kaplju mu se svi sastojci kojima se hrani u tu vunu i reste pod umjetnim svijetlima. To je otuđenost od prirode da ne mere bit veća. I tu je pokazatelj koliko je znanost danas zapravo površna i koliko je bezdušna. Svaka biljka prirodno želi da reste u zemlji, biljci triba zemlja kao što ditetu triba dojenje matere. Može dite odrast i na umjetnom mlijeku, ali za zdravlje diteta je neophodno da ima majčino mliko a i fizički kontakt s materon, jer mu to razvija osjećaj sigurnosti u svitu, manjak tog kontakta je plodno tlo za razvoj psihičkih problema u budućnosti. Također, genetsko modificiranje organizama je poprilično problematičan fenomen. Niko se ne pita sa etičkog stanovišta: Imamo li mi pravo genetski mijenjat biljke? Od kud nam pravo da rušimo samu suštinu jednog bića, njegov DNK? I imamo li imalo poštovanja prema prirodi i onome šta je ona stvorila. A da ne govorin o rizicima GMO-a na zdravlje, di postoje istraživanja na štakorima koji su hranjeni GMO hranom i di nakon nekoliko generacija počnu razvijat devijacije... Ali to ni ne triba bit prioritet, glavna stvar je da mi nemamo pravo to radit drugom biću. Životinje se također odgajaju potpuno odvojeno od prirode, zatvorene u kaveze u kojima se ne mogu ni okrenit, kravama buše rupu na stomaku i kroz nju joj ubacuju hranu da želudac probavi, kako bi je probavile i time se više udebljale... Pa još kakva je hrana koju jedu, antibiotici koji im se daju, itd. Nevjerovatno je koliko smo se odvojili od prirode, naprosto ludo, potpuno ludo. Biljke su živa bića, koja osjećaju. Biljka pripada zemlji. Krava pripada livadi. Ljudi pripadaju prirodi. Mislin da bi se toga tribali sitit.
|
