Svašta
|
Kako vrime prolazi, sve manje iman običaj razmišljat il pričat o negativnim stvarimu, mislin stvarima koje se dešavaju oko nas. Nedavno se jedan momak ubio, u svitu ima brdo nepravde, boli nevinih ljudi pobijenih, sranja svake vrste. Nekako, počinjem oguglavat na sve to... Nekako jednostavno, manje doživljavam sve to. Ne vidin potrebu da ja se i na koji način uplićen u to, ili da buden Soical justice warior. Nije to neka moja odluka, nešto što svjesno radin, nego prosto vidin da san se prominija, pa to i prepričavan. Sad kad skontan, možda je tako i bolje... Šta ja iman od negativnih stvari koje ne mogu promijenit? Također, postajen tolerantniji na neke stvari, i otvoreniji. Tipa, najbolji prijatelj mi ima želju da se bogato uda (gej je), da nađe nekog zgodnog milijunaša i da baš ima para. Prije bi takvo nešto ocjenija ko glupo. I sad bi to moga ocjenit ko glupo, ali kad skontan, što je glupo? Glupo samo zato što je to stvar koja mene uopće ne zanima? U biti, sasvin san ok sa ton njegovon željon i volija bi da mu se ostvari. Nije on krkan koji je sebičnjak, komentira je kako bi, kad bi ima puno para odma meni da da iman, i podilija ih sa nama, prijateljima... Tako da, to mi je ok. Ok su mi i vjernici koji krše propise svoje vjere, al i dalje iđu na džumu/misu, msm ok su mi sve dok te ne peru pričon o vjeri i dok sebe ne predstavljaju kao neke moralne vertikale. Kad sagledan, ko san ja da sudin i komentiran kako neko triba virovat? Ako će se neko seksat prije braka, pa otić u crkvu, šta se mene to tiče? I što bi to bilo nespojivo jedno s drugim? Svak viruje na svoj način i meni je ok da neko se ne drži nekih stvari u vjeri, a nekih drugih drži i da se smatra vjernikom. Ima san prijateljicu koja je bila pokrivena i u tom periodu je pušila travu. Meni je to bilo normala. Sad više nije pokrivena, a i ne puši travu haha, al meni ona nije zbog tog bila ništa manje vjernica, dok je bila takva. Na kraju ostaje ona Isusova gesta: "Ko je bez grijeha nek baci prvi kamen". O toj san gesti ima nekoliko mislija napisat post, jer san fasciniran genijalnošću tog postupka. Tako jednostavno rečeno, a baš pogađa u sridu. Pogađa u centar. Jer ko su ti ljudi koji bi kamenovali Mariju Magdalenu, zbog toga što se ona prostituiše? Od kud njima pravo da nekog sude zbog toga, što radi nešto što nikome ne šteti? Što ne bi kamenovali i muškarce koji su joj bili mušterije? Fascinantno je kako je Isus to jednostavno reka. Po tim nekim, za crkvu heretičkim pričama, Isus, ili Jošua, kako mu je bilo pravo ime, je sa Marijon Magdalenon ima dicu i bili su u vezi. Meni je to, ako je istina, normala, jer ionako nisaan vjernik i Isusa vidin isključivo ko čovika. Ali čovika koji je dosega zavidan nivo svijesti. I Isus također nije doša s ciljem da minja svit. On je jednostavno bija ljubav. I sve što je radija, radija je iz ljubavi. Ko što bi Lao Ce reka u Tao Te Chingu, pravo dostignuće je kad djeluješ bez očekivanja. Isus nije sebi zada zadatak da on mora postić nešto. On je jednostavno prirodno, bez umora i bez tlake, stvara bolji svit oko sebe, prosto šireć ono šta on jest, a to je ljubav. I kako to obično biva, ljubav je ubijena. Siti me na jedan stih od Ujevića iz pjesme: Prokletstva ljubavi. S njim ću završit post: Ljubav traži da je kao ženu tuku i ljepotu muče, sirovi muškarci, pa kad nju golu, i blistavu svuku kaplje krvi piju, rubom druma jarci |
