U Hercegovinu je stiglo lito. Volin ove boje, volin vrućinu u autu kad tek sidneš, volin onaj gušt kupanja na Trebižetu, kava uz vodu... Rođen san na lipon kraju planete Zemlje, na tome mogu bit zahvalan. Imaju nešto ovi krajolici, ovaj prančiok kad od podne do 6 ne moš nigdi sem na rijeku, kad navečer šetaš i osjećaš vibracije vrućine iz požutile trave i zelenog drveća, poetično je, šta lito radi Herccegovini... Biva san i u Dalmaciji priko lita, radija san doli i zanimljiva mi je ta mala razlika koju osjetiš. U Dalmaciji su energije usijanije i žešće, sve je pod jačim pogonom i više divlje. Atmosfera je baš vruća i doslovno a i metaforički. Čak ćuk drugačije piva u Dalmaciji nego u Hercegovini... Ćuj je inače mužjak sove, naša autohtona vrsta, ne znan kako se zove... Hercegovina je već malo kontinentalna ali je i dalje dominantno mediteran. Lita u Bosni ne znan toliko, jer nisan nikad bija cilo lito u Sarajevu, dok san studira, ali što san vidija, lipša mi je Hercegovina liti nego Sarajevo. Mada i u Bosni lito ima svoju čar, da ništa manje je vruće i energije mi djeluju mirnije.
|
