Ovaj svit je u suštini dobar. Samo po sebi je sve dobro. Okrutan je, bolan je, strašan je, ali sve je to dobro. Ovaj svit i sve što postoji u njemu su ljubav. Bezuvjetna ljubav. Kad kažen bezuvjetna, ni mislin kao suprotnost uvjetovanoj ljubavi. Nego mislin da nešto što je van dualizma uvjetno - bezuvjetno. Postoji ljubav u ovom svitu koja jednostavno voli. Nema tu kakav si, ko si, šta si radija, jesi dobar loš, vaki naki, ta ljubav voli. Voljen si. Nema situacije u kojoj nisi voljen. To je dobro znat. Ja san vidija svojon dušon i tijelon tu ljubav i mogu je slobodno svjedočit. Stavija bi ruku u vatru, ma šta, čitav uskočija u vatru u ime toga da takva ljubav postoji. I ta ljubav je suština svega što postoji, uključujuć i nas. Sad, nameće se pitanje, šta je izvor te ljubavi? Ja to ne znan. Ja san vidija ljubav i to je to. Neko možda želi da izvor bude Bog. Meni je ok, nek bude i Bog. Neki bi tili reć da je to suština svemira kao inteligentnog organizma. Ok je i to, na tom san i ja nekom tragu. Ali bilo kako bilo, bitno je znat da je ona tu. I još bitnije, bitno je znat da je svak, ko je voljan da prođe bol pročišćenja, more direktno iskusit. I sam vidit kakva je. Ona je najdublja stvar što postoji. Njoj se neminovno vraćamo. Ona je tu, za nas, uvik, samo mi često na to zaboravimo. Prvi ja. Al s vrimena na vrime mi navrati, podsjeti me na to da postoji, osjetin je prema nekomu, nečemu... Jednon kad osjetiš tu Ljubav postaješ kanal za njeno širenje. Ja malo znan o ovom svitu, kao ljudsko biće, prirodno ne mogu dosegnit neke ogromne spoznaje, ali ovo u ovom postu znan 100% da je tako. Tako da, živila ljubav!
|
