Eto, post.
|
Kako čovik odrasta, on raste. Svijest mu se širi, kao da zauzima više prostora. Neke stvari obuhvati i potpuno ih prevaziđe. Međutim, uvik ostaju prepreke koje, dok ih savladavaš, potiču rast ljudske svijesti još više i više. Vjerovatno je da bi, kad bi jednon sve prepreke privaziša, umra. Nego, zagolicalo me nedavno koliko mi u biti osjećamo drugu osobu s kojon komuniciramo. Prijatelj mi je ispriča jednu stvar koja je meni inače sasvim normala, ali dok je on priča mene počeja obuzimat smij (smijeh), i to točno vidin ono upijan to od njega. Kao da san upija njegovu projekciju na sebe. Tako vjerovatno svi jedni druge osjećamo kad se susrećemo, i naš prvi dojam osobe ovisi od toga šta je osoba u datom trenutku projicirala na nas. Fascinantno je kako nam svijest je sasvim drukčija sa drugim ljudima. Fakat fascinantno, kako je moguće da toliko upijamo. Malo muzike |
