U raspravi sa Tramvajem jučer dotakli smo se pitanja zla. Točnije, on je meni reka kako san naivan i to da su neki ljudi jednostavno zli, i da je to tako. Ja nekako teško mogu prihvatit to da je neko naprosto zao jer je zao. Uvik kontan da ima neki razlog zbog kojeg je takav, neko objašnjenje, nešto, jer ne mogu da prihvatin da naprosto postoji zlo i neki ljudi su zli. To mi nije nikakvo objašnjenje. Stvar je, kad ljude ocjeniš ko zle, dobivaš moralno opravdanje da s njima radiš svašta jer se to smije, kad su oni zli. Tako da ocjenjivanje nekoga kao zlog, more dovest do toga da se njemu čini zlo. Ipak, nesumnjivo je da zlo postoji. Samo ja ne znan kako ga objasnit, istinski ne znan. Ima već nekoliko od toga, čita san članak o serijskom ubojici sa najviše poznatih slučajeva ubojstva. Kad su ga uhvatili, jedan zatvorski čuvar mu je da bilježnicu i papir, da piše. On je opisiva svoje djetinjstvo. Roditelji su ga ko malo dite izbacili na ulicu. Tu ga je uzela neka grupa ljudi koji su vodili "školu sadizma", i praktički ga mučili i tjerali da muči druge. Nakon nekog vrimena, pobiga je odatle i prošverca se u vlak, da bi ga tu grupa ljudi silovala. U svojim spisima je napisa: "Mrzin cili ljudski rod, uključujući i sebe". Sad kad čovik gleda njegov slučaj, ne mere a da se ne zapita, da li za njegovo zlo ipak ima opravdanje? Ili barem olakotna okolnost? Da li je on ima izbora u svom životu? Nije svako zlo ovakvo, postoji i hladnokrvnije zlo, za takvo zlo tek ne znan kako bi ga opravda. Šta je zlo, u suštini? Da li je to dijelo? Da li je to već i misao? Kako nastaje zlo, di mu je izvor? To su sve pitanja na koja neman baš lake odgovore. Mislin da zlo nastaje kao neka vrsta poremećaja u čoviku, ne nužno poremećaja koji triba psihijatrijski liječit, niti koji se more liječit, ali do neke vrste poremećaja definitivno dođe. Ili jednostavno ti ljudi nemaju razvijenu empatiju, u tom slučaju već se radi o sociopatiji, koja je poremećaj. Iz mog iskustva, zlo more nastat ko otpor "onome šta jest" neko to naziva Bogom, neko Svemirom, Neko Ljubavi i slično... Ali to je opet drukčije zlo od onog hladnokrvnog, onog koje prožima čovikov karakter, koje je utkano u crte ličnosti čovika. Psihijatrijski bolesni ljudi možda i nisu odgovorni za svoje zlo, a opet možda i jesu, ovisno od slučaja do slučaja. U svakom slučaju na ovo pitanje nema lakog odgovora. Ja samo znan jedno, mislin da je zlo eksplicitno ljudska kategorija. I da mu je izvor u našem umu. Sad kako do toga dođe, na to neman odgovora. Možda je svak slučaj za se, možda se ne mere napravit neki generalan odgovor na pitanje zla.
|
