Jučer san radija u polju s prijateljima mi. Radija praktički cili dan, pošteno san se i umorija. Danas san opet kući, besposlen, i bukvalno gledan šta da radin od sebe, sve nešto gledan šta bi. Bilo mi je dobro radit i družit se, i u jednom momentu san se baš bija prepustija ono, go with the flow, i počeja osjećat neku milinu i ljubav prema prijateljima mi. Al san se usra da će mi se, prepustim li se tom osjećaju, počet razbijat kad se vratin kući i prikinija san taj osjećaj. Jebat ga. Kasnije mi je bilo dobro, al i dalje je stalno prisutan taj osjećaj da ja "nisan ja", jer ništa ne osjećan, kao da san mentalnim staklenim zidom odvojen od svita. Vidin ga, al ne mogu ga doživljavat. Ni svit, ni ljude, ni sebe. Al bilo kako bilo, gledaću da što više radin, kad mi bude izletilo da mogu. Također, instalira san mobilno bankarstvo, pa ću se danas za jedno dva sata javit psihologinji mi, da se naručin na prvi termin koji ima slobodan. Iman primanja koja mi pokrivaju tri puta misečno da je mogu vidit. Skupa je, realno, 70 km, al trenutno neman drugu opciju. Tako. Šta ima kod vas?
|
