Sistemi
Sistem, po definiciji bi tribala bit jedna cjelina sastavljena od više djelova, minimalno dva. Ti djelovi su međusobno povezani u jednu cjelinu, i tu cjelinu nazivamo sistemom. Sistem može bit svašta, Solarni sistem npr, sistem života na zemlji, pa do ljudskih kreacija, kao što su ekonomski sistemi i razni drugi sistemi koji su bitni za nas ljude. Npr ovaj blogger je jedan sistem. No ono što mene zanima kod sistema, su naši odnosi. Svaki ljudski odnos je u biti jedan sistem za sebe. Sa svakim s kim se viđamo, smo pomalo drugačiji i tvorimo jednu cjelinu. Sa svakim prijateljem imamo zaseban sistem kao naš zajednički odnos. Ili u ekipi od više ljudi, zauzimamo određenu poziciju. Taj sistem postoji i mi ga skupa tvorimo, svojim ponašanjem. Ono što je jako bitno za svaki sistem je: memorija. Svaki sistem ima memoriju po kojoj određuje naše misto u tom sistemu, i što smo duže na istom mistu u tom sistemu to je ta memorija jača i teže nam je mijenjat našu poziciju, ako to želimo. Poziciju je teško minjat, pogotovo kad su u pitanju korijenski odnosi, poput recimo: obitelji. Obitelj je jedan suštinski, esencijalni sistem ljudskih odnosa. To je naš korijenski sistem. U svakom sistemu je teško minjat svoju poziciju, a u ovom najteže. Svaka promjena u sistemu utiče na sve dijelove sistema, na sistem kao na cjelinu. Zato je teško mijenjat svoju poziciju u sistemu, jer ona pomjera sve ostale u njemu. Ljudski sistemi su vrlo suptilni, i podsvjesno smo vezani jedni zadruge neraskidivim vezama. Veze, kako meni izgleda, nije moguće potpuno prekinit, moguće ih je samo promijenit. Isto ko kad smo u vezi s nekim, ljubavnoj vezi npr, nakon prekida možda nećemo više nikad vidit tu osobu, ali u našem sjećanju postoji veza koja je još živa, mada je ta veza samo sjećanje. Dalo bi se o ovome puno pričat, a ima i jedna zanimljiva grana psihologije, koja se zove: Sistemske konstelacije, ili obiteljske konstelacije. To je terapijska metoda u kojoj vi postavljate konstelacije svoje obitelji i vas. Odaberete nasumične ljude koji su tu u prostoriji i vi odredite ko je ko od njih. Njima date brojeve, a vi znate ko su oni, tipa broj tri je vaša sestra, broj 5 vaša baka i slično, dok oni ne znaju ko su, samo dobiju broj i to je to. Od moje psihologinje muž je bija na tim konstelacijama, i ovaj što je postavlja konstelacije ga je pita da bude jedan broj u nečijoj postavci. On je prista na to. Kad je krenulo postavljanje, prvo je počeja osjećat suludi strah... Nije moga izdržat tu sidit i usta je i otiša vani. Poslje se vratija unutra i osjeća ogromno kajanje, ima je potrebu svima se izvinjavat. Kad šta je bilo, on je bija dedo od te cure kojoj su postavljali konstelacije. I taj dedo je u drugom svjetskom ratu triba bit streljan, ali je pobiga, i drugog su čovika streljali namisto njega. Tu se vidi kako su ti sistemi odnosa stvarni i koliko su moćni. Naše obiteljske sisteme je najteže minjat, jer smo u njima od našeg rođenja, i naše misto u njemu je čvrsto utvrđeno. Drugi članovi obitelji mogu podsvjesno se opirat promjenama koje mi donosimo. A mogu i svjesno. Zreli razvoj našeg korijenskog obiteljskog sistema, je taj da s vrimenon postane manje bitan, i da nam bitniji postanu neki drugi sistemi, bilo da zasnujemo našu obitelj, ili da imamo vezu, bitne prijatelje i slično. Također, sistem je više od skupa njegovih djelova, on funkcionira kao jedno, iako, mi ga svi pokrećemo. Možda je cili ovaj naš svemir u suštini jedan inteligentni živi sistem sastavljen od svega u njemu, pa i nas samih? |