Tako
|
Ima san plan uzet halucinogene gljive il LSD. U maloj dozi bi uzeja, za početak, al san skonta da ne mogu to, da je previše riskantno za mene ovoliko labilnog. Otkaza san prijatelju s kojim san to triba probat. Nekako mi je trenutno i ok u ovoj čahuri u koju san se zatvorija. Samo nek nema puno vanjsskih pometanja. Iman osjećaj ko da san se sklopija sa energijon svojih. Ne znan jel to dobro, jer dugoročno more bit inertno, al trenutno se tako lipše osjećan pa ću samo pustit. U potrazi san za novin, dobrin psihologon. Ne znan di ga mogu nać, al valjda će svemir poslat nešto, ili ko što bi mooji rekli, Bog će providit. Kad san triba otkazat gljive mislija san da ću bit katastrofa, ponovo kad neman ništa van mene da se hvatam za to, ali ispalo je manje strašno nego što se činilo. Iman nekih druženja u planu, nadan se da će i oni proć bolje od očekivanog. Rara mi je komentirala kako na sebe svaljujem krivicu koja nije moja, pa se zabavljam malo s tom njenom misli. Mada ja ovako, ne smatran da mi je iko išta kriv, i siguran san da nije, jer niko ništa loše prema meni nije napravija. Al moguće da je nekim uvjetima ili postupcima roditelja u djetinjstvu, bez njihove namjere, stvorena neka traumu zbog koje saan potisnija dio sebe, i sad taj dio krivi njih za to i oće da im vrati u inat da sve porazbijam prid njima. A s druge strane osjećan se isto ko da od njih tražin dozvolu da bude što jesan. Kako god bilo, trenutno je ok, učini mi sveeeeee da tako oostaneee. Malo da se referiram na Merlina. :D P.S. Zahvalan san što iman finu obitelj koja me podržava, i što san rođen di san rođen i što iman solidne šanse da uspijem u ovoj borbi koju vodim. Zahvalan sam Bogu što jesam, mada mi je toliko teško, da se to izmjerit ne mere. |
