Igra
|
Igra, dok si sam i dok boli Dok igraš i gubiš se, gubeć iz vida svaku stopu koju si proša Igra, ili ulaziš cijelim srcem ili ne igraš Igra, tako predivno osmišljena Sa pravilima koje pokušavamo dokučit Plivajuć u moru ljubavi, tražimo naše omiljene kapi Igra, u kojoj neprijatelji i zlotvori blijede nad njenom ljepotom Igra, zar nije sve samo igra? Odrastemo da glumimo, da smo odrasli A opet kad onaj osjećaj nam se uvuče pod kožu i zvjezdano nebo nam opali šamar svojom ljepotom Igra, i kad stisne i kad boli i kad je van svake mire Igra, dotakni me, dugo sam sam i suh Bez nade, bez stvarne želje da se probijem Igra, i kad gubiš, dok svim srcem ulaziš, svaki nož u njega boli, ali i oslobađa Igra, dotakni me, vruć sam, želim da se dam Želim da bacim kocku i da vidim da li smo izvukli naše brojeve Igra, prostor, vrijeme, i mi koji plivamo kao dupini u dubokome oceanu plivamo kroz struje našeg uma Kroz struje našeg svemira, pravimo čamce od osobina da nas štite od vječnosti Igra, kad si tu i kad je sve jednostavno, kad svemir otvori vrata Ljbavi i kad znaš da je taj momenat I kad znaš da je taj dan Igra, Igra, ona, jedinstvena i nepromijenjiva ostaje čudesna, nepojmljiva ostaje ista, samo ulozi se mijenjaju i ljudi zaboravljaju, zaboravljaju da se igraju kad se lice smrkne i srce stvrdne strah od boli preuzima svoje Ali igra, igra je i dalje tu Čeka nas, da se vratimo za stol i uzmemo svoje karte Ona je tu Ona je tu radi nas |
