Život... Čudo, koje postoji. Niko ne zna kako, niko ne zna od kud. Po mom mišljenju život nije nasta, nego postoji od kad postoji i svemir. Mislin da je život intrizična kategorija svemira. Ne slažen se sa znanstvenicima koji smatraju da je život nasta tek nekad milionima godina prije. Ja mislin da je svemir živ. Samo je pitanje kakva je priroda njegovog života. U svakom slučaju, život je čudo. Postojanje bilo čega je čudo. I meni fascinantno pitanje: Kako išta postoji? Volim kad mi se desi da se to zapitam. Kad se to upitan i kad pomislin koliko je samo postojanje nevjerovatno i neobjašnjivo, krenen uranjat u duboki osjećaj ljubavi, prema svemu... Uronim u onu duboku, apsolutnuu, Ljubav koja je suština svega što postoji... Ljubav koju san doživija prije koje dvi godine i od tada nekad uronim u taj osjećaj nje... Kad je jednon spoznaš postaješ kanal za njeno širenje... Ali nju ne posjedueš. Njoj pripadaš. A i ona tebi.
|
