Sve što postoji postoji u odnosu na nešto. Kad su radili eksperiment da ljude liše čula, zatvore im oči i uši začepe, stave odijelo priko kože i potope ih u vodu ljudi maksimalno izdrže par minuta. Takva smo bića da postjimo u suodnosu sa našim okolišem. I jedino tako možemo postojat. Sad, dalo bi se razmislit šta to govori o nama. Šta to goovori o svemu, pa i o prirodi univerzuma. Svima nam treba nečija pažnja i nečija prisutnost, kao društvenim bićima, i sve je drukčije kad to podijeliš s nekim, i mi smo pomalo druukčiji sa svakom drugom osobom. Pitanje je da li bi se to moglo primjenit i na svemir ili zemlju. Možda mi kao ljudi nismo jedini koji ovise o tome da ih je neko drugi svjestan. Pa makar to bila drveća u šumi, al da neka bića su tu oko nas. Možda je zemlja rodila nas da budemo svjesni nje. Možda svemir ovisi o našoj svjesosti o istom. Možda kad bi potpuno uklonili svjesnost o nečemu ili nekomu, možda bi to ili oni prestalo postojat. Naravno, nemoguće je da o čoviku niko ne bude svjestan. Sve i da ga stavimo u tamnicu, opet je taj koji ga je odveja u samicu i zaključa, svjestan da je on u samici. Ima neka kvaka u toj svijesti o nečemu, ako gledamo Boga, onako kako san ga opisa u nedavnom postu, on možda dobiva novu dimenziju sebe sa svakim našim novim dostizanjem svijesti o njemu. I ne mislin sad na koncept o njemu, nego o pravom iskustvu toga nečega što nazivamo Bogom. Možda i Bog i mi međusobno ovisimo o svjesnosti jedno drugog. Ne mora se to svatit doslovno, moremo mi bit svjesni neke životinje, rijeke, planine, i to je svjesnost o Bogu, jer sve je to Bog. Iako možda se baš tribamo prosvitlit i dostić iskustvo Boga, ili čega već, što se krije iza tog naziva. Zanimljivo je, da za sad, od svih životinja na planetu jedino mi ljudi smo sposobni dosegnit ovoliku svjesnost. Također, sposobni smo se prosvitlit, vidit suštinu svega što postoji. Imamo nevjerovatno sposoban racio i moremo spoznat nevjerovatne stvari. Možda smo na putu da više ne budemo ljudi, neg nešto drugo. Isto ko što smo se od običnih životinja razvili u ljude, tako možda sada se iz ljudi razvijamo u neka još kompleksnija bića, koja ćemo možda bit nakon smrti. Možda, samo možda. Živili mi. :)
|
