Ovaj post je izvorno triba bit kmentar, ali tema je poduža, pa san ja odlučija da ću napisat post. Tema je: Jungov koncept sjene. Ukratko, ako neko nije upućen, sjena je sve ono što smo mi, ali to ne prihvaćamo kao dijelove sebe i onda to potisnemo, maknemo od svoje svijesti. I ti podsvjesni mehanizmi su veoma lukavi, ja san kroz godine psihoterapije osta iznenađen koliko je zapravo naša podsvjest inteligentna i koliko nas inteligentno brani od tih 'zabranjenih' sadržaja nas samih. Ali pošto sve što smo mi i dalje ostaje mi nakon što to i potisnemo, ono postaje naša sjenka, dio nas koji je živ i aktivan al mi nismo toga svjesni. Tako ako smo suicidalni ali to smo potisnili, more nam se dešavat da dolazimo u situacije koje su jako blizu smrti i slično. Ono malo prostije je to da projiciramo sadržaje svje sjene na drugog. Tako npr ako smo mi narcisoidni i imamo 'velik ego', što potpada pod pojam narcisoidnost, a nismo svjesni naše narcisoidnosti, često ćemo u susretu s drugim ljudima mislit da su oni koji nam ne podilaze ili općenito, ne podržavaju našu narcisoidnost, ili pak koji nam se direktno knofronitraju, zapravo narcisoidni i imaju velik ego. Ako smo mi moralni čistunci koji puno tračamo, ali ne damo sebi da vidimo da fakat puno tračamo, stalno ćemo komentirat ostale kako puno tračaju. Ili ako u našu sjenu potisnemo to da smo slabi, ranjivi, nježni i krenemo gajit gadost prema tim emocijama, živciraće nas svak ko pokazuje svoju ranjivost ili slabost, ko se ne plaši toga. Ovo zadnje je moja boljka. Jung je reka: Najbolja stvar koju morete učinit za sebe i za društvo je to da povučete projekcijeje svoje sjene nazad na sebe, di im je i misto. Svi mi imamo sjenu. Ja po svojoj zadnjih dana kopan intenzivno, jer san prisiljen, i ostanen iznenađen sa svakin novin otkrićem. Susret sa našom sjenom je strašan, al je neminovan, ako želimo bit cjeloviti. Al stvarno, svašta se u njoj da nać, svakakih zabravljenih stanja i emocija koja su, što je najbitnije naglasit: i sad živa! Npr ako imaš neku traumu i želiš pomoć od ćaće i matere, to živi u tebi, ti si, iako si odrasta i dalje to dite koje oće da ga ćaća i mater spase. I to će živit u tebi dok god ti ne nađeš sigurnost u sebi. Ovo zadnje je također moje. Nevjerojatno je koliko zapravo života ima u našoj sjeni. Al kopanje po njoj je opasna rabota. Al reko, ja nisan ima i još uvik neman izbora.
|
