Neprijatelj
|
Idemo duboko duboko šumama punim opasnosti tijelima punim naboja Padamo niz tunel duboko, duboko. Držimo se za ruke, da se ne izgubimo U mraku, tiho se šuljamo u šumi gori vatra približavamo se da vatra obasja i naša lica da preživimo još jednu vruću noć Miris ulja od baklji je sveprisutan Dok balzamiraju posljednjeg Boga Kojim činom ostavljaju svijet Bez uzvišenih zakonika i lojalnosti Duboko, duboko u tunelu iz kojeg smo izbili u šumu čuli smo priče o tome kako šumom hodaju užasi Bića sa bezbroj imena dok smo polako se probijali na rijeke neurona i receptora po kojoj plovimo Čamcem, po zemljinoj nervnoj mreži Otvaramo oči, vlaga je u zraku Ples postaje sve intenzivniji Ljudi ulaze u vatru i vraćaju se kao duhovi rijeke neurona se prelijevaju izazivajući poplavu U šumi viju vukovi vitar počinje divlje da puše zračni vrtlog se stvara na pozornici približavamo se nečemu, padamo još dublje dublje Udari bubnja stvaraju vrtloge vjetra koji blijede i mi tonemo duboko, duboko do mista di zvuk udara u naše uho do mista di moje tijelo registrira ugodu kad me maziš putujemo u one momente kad me ljubiš putujemo u one momente kad me mrziš putujemo u one momente kad se još nismo ni znali kad smo, potplaćivali vrijeme da nam se smiluje i da moje ruke motaju se oko tvog tijela kao dvi zmije Bubanj udara i eskalacija je blizu ljudi se povlače u brda na sigurno zrak koji dolazi odozdo je vruć i ptice su se uzvrtile A kroz grmlje i šiblje se polako probija smrt Ali mi plešemo jer, jednom umrli nemamo čega da se plašimo Jednom umrli, znamo šta da čekamo ali pored toga volimo da se igramo Zato me uzmi i raskini Dok vjetrovi otkidaju meso s mojih kostiju dok nas gledaju i zavide nam što možemo, što hoćemo I zato me poljubi, sočno dok visimo na rubu jer ako nije opasno, nije vrijedno toga pusti je dovoljno blizu dovoljno blizu da bude prijetnja i vodi ljubav sa mnom, bježeći od nje i prizivajući ju istovremeno da dođe po nas Nadraži je, daj joj moje tijelo kao mamac Nek nam slijedi tragove njušeći nas putem, pusti je blizu ali taman toliko, da nam ne može ništa ali da ipak, ipak možda može da nas se dočepa. |
