Ne znam
|
Otpusti me iz lađe Dok mi držiš ruku nemoj me spašavat Jer ja tonem u dubine u kojima moje oči imaju vid za razlikovat mulj u mutnom moje oči su navikle na to U podzemlju se kriju razni likovi Posejdon se igra praveći male pješčane dvorce Ponekad dobaci koju šalu i nastavi dalje se igrati smiješeći A mi, mračni, tonemo, kao da dno nije dovoljno tonemo i dublje, dublje prema vrućem vrelu zemlje gdje slijepi duhovi vreline lete nadsvođenim nebom anđeli i demoni se ljuto kolju ali na kraju opet se skupa smiju, sjednu i zbijaju šale bez imalo obaziranja na nas Stranci smo u tom svijetu, stranci smo drveću i pticama stranci smo u tuđim pjesmama i pričama stranci smo vjetru što nas miluje po obrazu jedini prijatelj kojeg imamo je nebo koje je pružilo ruke i mi ga ddržimo za ruku dok hodamo cilj svakog djeteta je sloboda cilj svakog odraslog je da je opet dijete O nebo O nebo! Što nas rađaš da se vrtimo pustpoljinama i gazimo si učahurena tijela zapeli u liminalnoj fazi razvoja iz gusjenice u leptira Što nas rađaš da si krademo lica i halapljivo se otimamo oko nečijeg osmjeha što nas rađaš nikada site site ove igre koja uvijek na kraju pobjeđuje samu sebe Dok mudrac pravi lutke za igru da ih da sebi kad bude dijete |
