Jeo sam sa stabla spoznaje. Nije me nagovorila zmija, samo me je uputila na voće koje trebam pojesti. Zahvalan sam joj, jer radi nje znam. Međutim, izašao sam iz raja (raja nesvjesnosti), i znam da sam gol. Izašao sam iz raja u koji se više nikad ne mogu vratit. Ali, zato može bit puno bolje, jer me je spoznaja dvela do ljubavi kao suštine svega što postoji, i sam osjećam tu ljubav, s vremena na vrijeme. Trebao sam biti prognan iz raja nesvjesog postojanja, da bi otvorija vrata raja nakon znanja. Jer, znanje je put bez povratka. Uzmi jednosmjernu kartu čitaoče ako oćeš da znaš. Ovamo gdje sam izašao nakon što sam se pokrio smokvinim listom je varljivo. U momentu vuče na to da dođem u raj, drugi momenti me vuku u pakao. Sredine nema i nikad je neće bit. Zato, nadam se, da ću uspit ovo prvo. Ako ne... Nema ako.
