Znanost posmatra svemir kao mašinu, i smatra da je život u jednom momentu nasta, slučajno. To je temeljna postavka znanstvenih teorija. I koliko god znanstvenici, i ostali scijentisti se držali te ideje pod krinkom 'znanstvene nepristrasnosti' i 'empirijske provjerljivosti'. ova ideja je nešto najnakaradnije što se može smislit. Ako je život nasta slučajno, i ako je svemir nasta slučajno, kako su nastali? Šta je uzrokovalo tu slučajnost. Umisto ovakvog nelogičnog gledanja na svit, puno je logičnije zaključit da je život, ko što san nedavno napisa, sastavni atribut svemira. I da svemir nikad nije nasta, nego da jednostavno postoji izvan granica vremena i prostora. I to objašnjenje ima svoje rupe, kao što ima svako objašnjenje ovakve vrste, ali meni se ovaj stav puno više sviđa nego stav službene znanosti. Život ne mere nastat ni iz čega, on je mora već postojat da bi ga danas bilo. I kako god da je svemir nasta, ili postoja oduvik, izvan granica onoga što mi kao ljudi možemo svatit, meni je puno logičnije da je svemir sam živ i da je život njegova srž, nego da je svemir nekakva nesvjesna mašina i da je život nasta slučajnim sudaranjima molekula i atoma. A za svemir da je živ, sam san ima nekoliko iskustava koja mi to potvrdđuju.
|
